Knjiga Sirahova, 10

1. Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita èovjeka.

1. Iudex sapiens instituet populum suum, et principatus sensati stabilis erit.

2. Kakav je vladar, takvi su i èinovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i graðani.

2. Secundum iudicem populi sic et ministri eius, et qualis rector est civitatis, tales et inhabitantes in ea.

3. Neobuzdan kralj upropašæuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.

3. Rex insipiens perdet populum suum, et civitates inhabitabuntur per sensum potentium.

4. Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog èovjeka.

4. In manu Dei potestas terrae, et utilem rectorem suscitabit in tempus super illam.

5. Uspjeh je èovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje èast.

5. In manu Dei prosperitas hominis, et super faciem scribae imponet honorem suum.

6. Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne èini ništa nepravedno.

6. Pro omni iniuria proximi ne rependas et nihil agas in operibus superbiae.

7. Mrska je oholost i Gospodu i èovjeku, a nepravda je odvratna obojici.

7. Odibilis coram Deo est et hominibus superbia, et utrisque execrabilis omnis vexatio.

8. Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca.

8. Regnum a gente in gentem transfertur propter iniustitias et contumelias et divitias dolosas.

9. Što se toliko oholi prah i pepeo - kad veæ za života ima crvljiva crijeva?

9. Avaro autem nihil est scelestius, hic enim et animam suam venalem habet.

10. Duga bolest srdi lijeènika; tko je danas kralj, sutra umire.

10. Quid superbit terra et cinis? Quoniam in vita sua proiecit intima sua.

11. Kad èovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve.

11. Languor prolixior gravat medicum, brevis languor serenat medicum.

12. Oholost poèinje kad èovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.

12. Omnis potentatus brevis vita, sic et rex hodie est et cras morietur.

13. I jer je poèetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava èudesnim kaznama i potpuno uništava.

13. Cum enim morietur homo, hereditabit serpentes et bestias et vermes.

14. Gospod je srušio prijestolja silnika i potlaèene posadio na mjesto njihovo.

14. Initium superbiae hominis apostatare a Deo;

15. Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.

15. et ab eo, qui fecit illum, recessit cor eius. Quoniam initium omnis peccati est superbia, qui tenuerit illam, ebulliet maledictum, et subvertet eum in finem.

16. Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.

16. Propterea mirabiles fecit Dominus plagas malorum et destruxit eos usque in finem.

17. Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.

17. Sedes ducum superborum destruxit Deus et sedere fecit mites pro eis.

18. Oholost nije stvorena za èovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin.

18. Radices gentium superbarum eradicavit Deus et plantavit humiles pro ipsis.

19. Koji je rod dostojan èasti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan èasti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslužuje? Ljudski rod. Koji rod prezir zaslužuje? Onaj koji krši Zakon.

19. Terras gentium evertit Dominus et perdidit eas usque ad fundamentum.

20. Meðu braæom je glavar dostojan èasti; koji se Gospoda boje, u èasti su pred njim.

20. Arefecit ex ipsis et disperdidit eos et cessare fecit memoriam eorum a terra.

21. #

21. Memoriam superborum perdidit Deus et reliquit memoriam humilium sensu.

22. Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.

22. Non est creata hominibus superbia, neque iracundia nato mulierum.

23. Ne valja prezirati razborita siromaha niti èastiti grešnika.

23. Semen hominum honoratum hoc, quod timet Deum; semen autem hoc exhonorabitur, quod praeterit mandata Domini.

24. Poglavar, vladar i moænik dostojni su èasti, ali nema veæeg od onog koji se boji Gospoda.

24. In medio fratrum rector illorum in honore; et, qui timent Dominum, erunt in oculis illius.

25. Mudru robu služe slobodnjaci, i razborit se èovjek ne tuži.

25. Peregrinus, advena et pauper: timor Dei est gloria eorum.

26. Odviše ne mudruj radeæi svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.

26. Noli despicere hominem iustum pauperem et noli magnificare virum peccatorem divitem.

27. Bolji je koji radi i živi u izobilju nego tko se hvasta a nema od èega živjeti.

27. Magnus et iudex et potens est in honore, sed non est maior illo, qui timet Deum.

28. Sine, poniznošæu èasti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom.

28. Servo sensato liberi servient; et vir prudens et disciplinatus non murmurabit correptus.

29. Tko æe opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i èastiti onoga koji samog sebe prezire?

29. Noli extollere te in faciendo opere tuo et noli gloriari in tempore angustiae tuae.

30. Siromaha èaste zbog njegova razuma i bogataša zbog njegova bogatstva.

30. Melior est, qui operatur et abundat in omnibus, quam qui gloriatur et eget pane.

31. Koga èaste u siromaštvu njegovu, koliko više u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko još više u siromaštvu!

31. Fili, in mansuetudine honora animam tuam et da illi victum cultumque secundum meritum suum.

32.

32. Peccantem in animam suam quis iustificabit? Et quis honorificabit exhonorantem animam suam?

33.

33. Est pauper, qui honoratur propter disciplinam et timorem suum, et est homo, qui honorificatur propter substantiam suam.

34.

34. Qui autem honoratur in paupertate, quanto magis in substantia! Et, qui exhonoratur in substantia, quanto magis in paupertate!