Poslanica Hebrejima, 6

1. Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u Boga,

1. Quapropter praetermittentes inchoationis Christi sermonem ad perfectionem feramur, non rursum iacientes fundamentum paenitentiae ab operibus mortuis et fidei ad Deum,

2. nauèavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuæe mrtvih i vjeèni sud.

2. baptismatum doctrinae, impositionis quoque manuum, ac resurrectionis mortuorum et iudicii aeterni.

3. To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da.

3. Et hoc faciemus, si quidem permiserit Deus.

4. Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,

4. Impossibile est enim eos, qui semel sunt illuminati, gustaverunt etiam donum caeleste et participes sunt facti Spiritus Sancti

5. i okusili Lijepu rijeè Božju i snage buduæega svijeta,

5. et bonum gustaverunt Dei verbum virtutesque saeculi venturi

6. pa otpali, nemoguæe je opet se obnoviti na obraæenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.

6. et prolapsi sunt, rursus renovari ad paenitentiam, rursum crucifigentes sibimetipsis Filium Dei et ostentui habentes.

7. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju èesto pada i raða raslinjem korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga;

7. Terra enim saepe venientem super se bibens imbrem et generans herbam opportunam illis, propter quos et colitur, accipit benedictionem a Deo;

8. ona pak koja donosi trnje i draè, odbaèena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"

8. proferens autem spinas ac tribulos reproba est et maledicto proxima, cuius finis in combustionem.

9. A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.

9. Confidimus autem de vobis, dilectissimi, meliora et viciniora saluti, tametsi ita loquimur;

10. Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujuæi svetima.

10. non enim iniustus Deus, ut obliviscatur operis vestri et dilectionis, quam ostendistis nomini ipsius, qui ministrastis sanctis et ministratis.

11. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade

11. Cupimus autem unumquemque vestrum eandem ostentare sollicitudinem ad expletionem spei usque in finem,

12. te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obeæano.

12. ut non segnes efficiamini, verum imitatores eorum, qui fide et patientia hereditant promissiones.

13. Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeæanje, jer se nije imao kime veæim zakleti, zakle se samim sobom:

13. Abrahae namque promittens Deus, quoniam neminem habuit, per quem iuraret maiorem, iuravit per semetipsum

14. Uistinu, blagosloviti, blagoslovit æu te i umnožiti, umnožit æu te.

14. dicens: “Utique benedicens benedicam te et multiplicans multiplicabo te”;

15. I tako Abraham, strpljiv, postiže obeæano.

15. et sic longanimiter ferens adeptus est repromissionem.

16. Ljudi se doista kunu onim tko je veæi i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.

16. Homines enim per maiorem sui iurant, et omnis controversiae eorum finis ad confirmationem est iuramentum;

17. Tako i Bog: htio je baštinicima obeæanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamèi zakletvom

17. in quo abundantius volens Deus ostendere pollicitationis heredibus immobilitatem consilii sui, se interposuit iure iurando,

18. da bismo po dva nepromjenljiva èina - u kojima je nemoguæe da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuðene nade.

18. ut per duas res immobiles, in quibus impossibile est mentiri Deum, fortissimum solacium habeamus, qui confugimus ad tenendam propositam spem;

19. Ona nam je kao pouzdano i èvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,

19. quam sicut ancoram habemus animae, tutam ac firmam et incedentem usque in interiora velaminis,

20. kamo je kao preteèa za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sveæenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU

20. ubi praecursor pro nobis introivit Iesus, secundum ordinem Melchisedech pontifex factus in aeternum.