Knjiga o sucima, 17

1. Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu.

1. Fuit vir quidam de monte Ephraim nomine Michas,

2. On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!"

2. qui dixit matri suae: “Mille centum argenteos, qui ablati sunt a te et super quibus, me audiente, maledicens iuraveras, ecce ego habeo; ego abstuli”. Cui illa respondit: “Benedictus filius meus Domino!”.

3. I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."

3. Reddidit ergo eos matri suae, quae dixit ei: “Consecravi et vovi argentum hoc Domino: de manu mea suscipiat pro filio meo, ut faciat sculptile atque conflatile. Et nunc trado illud tibi”.

4. Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi.

4. Reddiditque eos matri suae, quae tulit ducentos argenteos et dedit eos argentario, ut faceret ex eis sculptile atque conflatile, quod fuit in domo Michae,

5. On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik.

5. qui aediculam Dei habens fecit ephod ac theraphim implevitque unius filiorum suorum manum, et factus est ei sacerdos.

6. U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji.

6. In diebus illis non erat rex in Israel, sed unusquisque, quod sibi rectum videbatur, hoc faciebat.

7. Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak.

7. Fuit quoque adulescens de Bethlehem Iudae ex cognatione Iudae; eratque ipse Levites et habitabat ibi ut advena.

8. Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe.

8. Egressusque de civitate Bethlehem peregrinari voluit ubicumque sibi commodum repperisset. Cumque iter faciens venisset in monte Ephraim usque ad domum Michae,

9. Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."

9. interrogatus est ab eo unde venisset. Qui respondit: “Levita sum de Bethlehem Iudae et vado, ut habitem, ubi potuero et utile mihi esse perspexero”.

10. "Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe.

10. Dixitque Michas: “Mane apud me et esto mihi parens ac sacerdos; daboque tibi per annos singulos decem argenteos ac vestium apparatum et quae ad victum sunt necessaria”.

11. Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova.

11. Acquievit et mansit apud hominem fuitque illi quasi unus de filiis.

12. Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi.

12. Implevitque Michas manum eius et habuit puerum sacerdotem apud se,

13. "Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."

13. “nunc scio, dicens, quod benefaciet mihi Dominus habenti levitici generis sacerdotem”.