Ezekiel, 29
1. Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:
1. In anno decimo, in decimo mense, duodecima mensis, factum est verbum Domini ad me dicens:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta.
2. “Fili hominis, pone faciem tuam contra pharaonem, regem Aegypti, et prophetabis de eo et de Aegypto universa.
3. Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reèe: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naèinio.'
3. Loquere et dices: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ad te, pharao, rex Aegypti, draco magne, qui cubas in medio fluminum tuorum et dicis: “Meus est fluvius, et ego feci memetipsum!”.
4. I zato æu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvuæi æu te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti.
4. Et ponam uncos in maxillis tuis et agglutinabo pisces fluminum tuorum squamis tuis et extraham te de medio fluminum tuorum, et universi pisces tui squamis tuis adhaerebunt.
5. Bacit æu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo æeš poljsko pasti, nitko te neæe podiæ' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat æu te za hranu!
5. Et proiciam te in desertum et omnes pisces fluminum tuorum. Super faciem terrae cades; non colligeris neque congregaberis. Bestiis terrae et volatilibus caeli dedi te ad devorandum.
6. I znat æe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu!
6. Et scient omnes habitatores Aegypti quia ego Dominus, pro eo quod fuisti baculus arundineus domui Israel:
7. Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuèe i bedra im sva izrani.'
7. quando apprehenderunt te manu, confractus es et lacerasti omnem umerum eorum et, innitentibus eis super te, comminutus es et dissolvisti omnes lumbos eorum.
8. Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu maè svoj na te, istrijebit æu iz tebe i ljude i stoku!
8. Propterea haec dicit Dominus Deus: Ecce ego adducam super te gladium et interficiam de te hominem et iumentum;
9. Sva æe zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni æe znati da sam ja Jahve!' Jer ti reèe: 'Rijeka je moja, sebi je naèinih.'
9. et erit terra Aegypti in desertum et solitudinem, et scient quia ego Dominus. Pro eo quod dixeris: “Fluvius meus est, et ego feci!”,
10. 'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske!
10. idcirco ecce ego ad te et ad flumina tua, daboque terram Aegypti in solitudines, gladio dissipatam a Magdolo ad Syenen et usque ad terminos Chus.
11. Neæe njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat æe nenaseljena èetrdeset godina.
11. Non pertransibit eam pes hominis, neque pes iumenti gradietur in ea, et non habitabitur quadraginta annis;
12. Od zemlje æu egipatske naèiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit æe èetrdeset godina ruševine meðu razvaljenim gradovima. I raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijat æu ih po zemljama.'
12. daboque terram Aegypti desertam in medio terrarum desertarum, et civitates eius in medio urbium subversarum erunt desolatae quadraginta annis, et dispergam Aegyptios in nationes et ventilabo eos in terras.
13. Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine èetrdeset godina, sakupit æu opet sve Egipæane izmeðu naroda kamo bijahu raspršeni.
13. Quia haec dicit Dominus Deus: Post finem quadraginta annorum congregabo Aegyptios de populis, in quibus dispersi fuerunt,
14. Vratit æu izgnanike egipatske, vratit æu ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.
14. et convertam sortem Aegypti et collocabo eos in terra Phatures, in terra nativitatis suae; et erunt ibi in regnum humile.
15. Ono æe biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit æu ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda
15. Inter regna cetera erit humillima et non elevabitur ultra super nationes, et imminuam eos, ne imperent gentibus.
16. i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše poèinio okreæuæi se za njima. I oni æe spoznati da sam ja Jahve.'"
16. Neque erunt ultra domui Israel in confidentiam, in memoriam revocans iniquitatem, cum sequerentur eos, et scient quia ego Dominus Deus”.
17. Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doðe mi rijeè Jahvina:
17. Et factum est in vicesimo et septimo anno, in primo, in una mensis, factum est verbum Domini ad me dicens:
18. "Sine èovjeèji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir.
18. “Fili hominis, Nabuchodonosor, rex Babylonis, servire fecit exercitum suum servitute magna adversus Tyrum; omne caput decalvatum et omnis umerus attritus est, et merces non est reddita ei neque exercitui eius de Tyro pro servitute, qua servivit adversum eam.
19. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat æu Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet æe joj blago, nagrabiti plijena i opljaèkati je. To æe biti plaæa vojsci njegovoj.
19. Propterea haec dicit Dominus Deus: Ecce ego dabo Nabuchodonosor, regi Babylonis, terram Aegypti, et accipiet opes eius et depraedabitur manubias eius et diripiet spolia eius, et erit merces exercitui illius,
20. Za trud što na Tir krenu dat æu mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - rijeè je Jahve Gospoda.
20. ut stipendium eius, pro quo servivit adversum eam. Dedi ei terram Aegypti pro eo quod laboraverunt mihi, ait Dominus Deus.
21. 'U onaj æu dan uèiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi æu usta otvoriti meðu njima. I znat æe da sam ja Jahve.'"
21. In die illo germinare faciam cornu domui Israel, et tibi dabo apertum os in medio eorum, et scient quoniam ego Dominus”.
