1. Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih.

2. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom.

3. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati?

4. Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

5. Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj.

6. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

7. Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

8. Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše.

9. Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog.

10. Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

11. Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

12. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!





“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina