1. Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"

2. I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda."

3. Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?"

4. Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod.

5. Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru.

6. Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu.

7. Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi.

8. Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem.

9. Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi.

10. Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

11. Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu:

12. "Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'"

13. Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!"

14. David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!"

15. David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe.

16. Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca.

17. Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

18. Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!"

19. I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve.

20. Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje.

21. Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu."

22. Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo!

23. Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"

24. Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela.

25. Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.





“De que vale perder-se em vãos temores?” São Padre Pio de Pietrelcina