1. Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina.

2. Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji."

3. Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

4. Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!"

5. Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.

6. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane.

7. A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo!

8. Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

9. Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!"

10. Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'"

11. Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.

12. Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku."

13. Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu.

14. Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše.

15. Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim.

16. A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!"

17. A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"

18. A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati.

19. A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi."

20. Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?"

21. Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."

22. Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu.

23. A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.





“Deus é servido apenas quando é servido de acordo com a Sua vontade.” São Padre Pio de Pietrelcina