1. Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trèali pred njim.

2. Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio: "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena",

3. tada bi mu Abšalom rekao: "Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali neæeš naæi nikoga koji bi te saslušao kod kralja."

4. Abšalom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!"

5. A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio.

6. Tako je èinio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe.

7. Kad su prošle èetiri godine, Abšalom reèe kralju: "Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.

8. Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat æu èast Jahvi u Hebronu.'"

9. A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron.

10. Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruèi im: "Kad èujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu."

11. A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajuæi što se sprema.

12. Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo.

13. Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu."

14. Tada David reèe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bježimo! Inaèe neæemo uteæi od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom maèa!"

15. A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: "Što god odluèi naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!"

16. I kralj iziðe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoèa da èuvaju palaèu.

17. I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuæe.

18. Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereæani, svi Peleæani, Itaj i svi Giæani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, proðoše pred kraljem.

19. Kralj upita Itaja Giæanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.

20. Juèer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreæa nanese. Vrati se i odvedi svoju braæu natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!"

21. Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje æe biti i tvoj sluga!"

22. Tada David reèe Itaju: "Hajde, proði!" I Itaj iz Gata proðe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.

23. Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji.

24. Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovèeg Božji. I oni spustiše Kovèeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada.

25. Tada kralj reèe Sadoku: "Odnesi Kovèeg Božji natrag u grad. Ako naðem milost u Jahve, on æe me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište.

26. A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka èini sa mnom što je dobro u njegovim oèima!"

27. Još kralj reèe sveæeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan.

28. Evo, ja æu se zadržati na ravnicama pustinje dok ne doðe od vas glas da me obavijesti."

29. Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovèeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje.

30. David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaèuæi, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iðaše pokrivene glave i plaèuæi.

31. Tada javiše Davidu da je i Ahitofel meðu urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!"

32. Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doðe mu u susret Hušaj Arèanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom.

33. David mu reèe: "Ako poðeš sa mnom, bit æeš mi na teret.

34. Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Bit æu tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada æu služiti tebi', moæi æeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.

35. S tobom æe biti i sveæenici Sadok i Ebjatar. Sve što èuješ iz palaèe, javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru.

36. S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što èujete."

37. Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u èasu kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem.





“Reflita no que escreve, pois o Senhor vai lhe pedir contas disso.” São Padre Pio de Pietrelcina