1. Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga nalièiš velièinom svojom?

3. Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišæa i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.

4. Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveæu poljskom.

5. I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;

6. ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu.

7. Lijep on bijaše velièinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!

8. Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni èempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.

9. Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviðaše mu sve edensko drveæe u vrtu Božjem.'

10. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,

11. predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po zloæi njegovoj, i odbacih ga.

12. Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!

13. Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Meðu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!

14. Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'

15. Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši!

16. Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.

17. I ono, mišica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu sjeðahu, siðoše s njim u Podzemlje, k onima što maèem bijahu probodeni.

18. Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièiš svojom moæi, slavom i velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš meðu onima što maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijeè je Jahve Gospoda."



Livros sugeridos


“Seja grato e beije docemente a mão de Deus. É sempre a mão de um pai que pune porque lhe quer bem” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.