1. Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me.

2. I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starješinama Izraelovim!

3. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda.

4. Hoæeš li im suditi, hoæeš li suditi, sine èovjeèji? Pokaži im gadosti otaca njihovih.

5. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš!

6. Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu.

7. I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oèi privlaèe i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!'

8. Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oèi zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj.

9. Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti -

10. izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;

11. i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio;

12. dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem.

13. Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.

14. Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh.

15. Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu,

16. jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima.

17. Oèi se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,

18. nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!

19. Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vršite moje zakone

20. i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!'

21. Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.

22. Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh.

23. No zakleh se u pustinji da æu ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama,

24. jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca.

25. I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju:

26. da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.

27. Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše!

28. Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.

29. Upitah ih: što li znaèi ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega.

30. Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?

31. Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u èast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - neæete me za savjet pitati!

32. I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveæu i kamenju.'

33. Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti.

34. Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!

35. Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!

36. Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama æu suditi - rijeè je Jahve Gospoda!

37. Provest æu vas ispod štapa svojega, podvræi vas brojenju:

38. razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!'

39. 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslušati i neæete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:

40. na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve Gospoda - služit æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi oni omiljeti i ondje æu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama.

41. Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost svoju naoèigled svih naroda.

42. Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima vašim.

43. Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniste.

44. I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloæi vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"



Livros sugeridos


“Menosprezai vossas tentações e não vos demoreis nelas. Imaginai estar na presença de Jesus. O crucificado se lança em vossos braços e mora no vosso coração. Beijai-Lhe a chaga do lado, dizendo: ‘Aqui está minha esperança; a fonte viva da minha felicidade. Seguro-vos, ó Jesus, e não me aparto de vós, até que me tenhais posto a salvo’”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.