Izaija, 16
1. Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kæeri sionske.
1. Emittite agnum dominatori terrae de Petra deserti ad montem filiae Sion.
2. Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit æe kæeri moapske na arnonskim gazovima.
2. Et erit: sicut avis fugiens, et pulli de nido avolantes, sic erunt filiae Moab ad vada Arnon.
3. Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noæ razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.
3. Affer consilium, fac iudicium; pone quasi noctem umbram tuam in meridie, absconde fugientes et vagos ne prodas.
4. Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetaè išèezne iz zemlje,
4. Habitent apud te profugi Moab; esto latibulum eorum a facie vastatoris; finitus est enim exactor, consummata est devastatio, defecit calcator a terra.
5. uèvrstit æe se prijesto u blagosti i na njemu æe vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu èini.
5. Et firmabitur in misericordia solium; et sedebit super illud in veritate, in tabernaculo David, iudicans et quaerens iudicium et velociter reddens, quod iustum est.
6. Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
6. Audivimus superbiam Moab C superbus est valde C superbiam eius et arrogantiam eius et indignationem eius et iactantiam eius non rectam.
7. Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauèu, za kolaèima grožðanim iz Kir Heresa jauèu posve slomljeni.
7. Idcirco ululabit Moab super Moab, omnes ululabunt; super placentas Cirhareseth lamentantur percussi.
8. Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišæe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.
8. Quoniam suburbana Hesebon deserta sunt et vinea Sabama; dominos gentium perdiderunt uvae eius; usque ad Iazer pervenerunt, erraverunt in deserto: propagines eius diffusae sunt, transierunt mare.
9. Zato plaèem za trsjem sibmanskim kao što plaèe Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zaèu;
9. Super hoc plorabo in fletu Iazer vineam Sabama; inebriabo te lacrima mea, Hesebon et Eleale, quoniam super vindemiam tuam et super messem tuam clamor cecidit.
10. nestade iz voænjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klièe se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.
10. Et ablata est laetitia et exsultatio de hortis, et in vineis non exsultant neque iubilant. Vinum in torculari non calcabit, qui calcare consueverat; clamor cessavit.
11. Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršæe, a grudi mi za Kir Herešom.
11. Ideo venter meus super Moab quasi cithara fremit, et viscera mea super Cirhareseth.
12. Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeæi u svetište da se moli: ništa postiæi neæe.
12. Et erit: cum apparuerit et laboraverit Moab super excelsis, ingredietur ad sancta sua, ut obsecret, et non valebit.
13. Ovo je rijeè koju nekoæ reèe Jahve protiv Moaba.
13. Et hoc verbum, quod locutus est Dominus ad Moab ex tunc;
14. A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnièke, slava æe Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit æe maleno, slabo i nemoæno."
14. nunc autem loquitur Dominus dicens: “In tribus annis, quasi anni mercennarii, auferetur gloria Moab cum omni populo multo, et residuum parvum et modicum nequaquam ingens erit”.
