Izaija, 62
1. Sionu za ljubav neæu šutjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja.
1. Propter Sion non tacebo et propter Ierusalem non quiescam, donec egrediatur ut splendor iustitia eius, et salus eius ut lampas accendatur.
2. I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat æe te novim imenom što æe ga odrediti usta Jahvina.
2. Et videbunt gentes iustitiam tuam, et cuncti reges gloriam tuam; et vocaberis nomine novo, quod os Domini nominabit.
3. U Jahvinoj æeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.
3. Et eris corona gloriae in manu Domini, et diadema regni in manu Dei tui.
4. Neæe te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego æe te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja æe tvoja imat' supruga.
4. Non vocaberis ultra Derelicta, et terra tua non vocabitur amplius Desolata; sed vocaberis Beneplacitum meum in ea, et terra tua Nupta, quia complacuit Domino in te, et terra tua erit nupta.
5. Kao što se mladiæ ženi djevicom, tvoj æe se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj æe se Bog tebi radovati.
5. Nam ut iuvenis uxorem ducit virginem, ita ducent te filii tui; ut gaudet sponsus super sponsam, ita gaudebit super te Deus tuus.
6. Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noæu ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjeæate Jahvu, vama nema poèinka!
6. Super muros tuos, Ierusalem, constitui custodes; tota die et tota nocte, in perpetuo non tacebunt. Qui commonetis Dominum, ne taceatis
7. I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne uèini.
7. et ne detis silentium ei, donec stabiliat et donec ponat Ierusalem laudem in terra.
8. Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neæu više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neæe više tuðinci piti tvoga vina o kojem si teško radio.
8. Iuravit Dominus in dextera sua et in brachio fortitudinis suae: “Non dabo triticum tuum ultra cibum inimicis tuis, neque bibent filii alieni vinum tuum, in quo laborasti.
9. Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!"
9. Quia, qui collegerint illud, comedent et laudabunt Dominum; et, qui vindemiam fecerint, illud bibent in atriis sanctuarii mei.
10. Proðite, proðite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!
10. Transite, transite per portas, parate viam populo. Sternite, sternite semitam, eligite lapides, elevate signum ad populos”.
11. Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!
11. Ecce Dominus auditum fecit in extremis terrae: “Dicite filiae Sion: Ecce salus tua venit, ecce merces eius cum eo, et praemium eius coram illo.
12. Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'."
12. Et vocabunt eos Populus sanctus, Redempti a Domino; tu autem vocaberis Quaesita, Civitas non derelicta”.
