Izaija, 51

1. Èujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni i jamu duboku iz koje ste izvaðeni.

1. Audite me, qui sequimini iustitiam, qui quaeritis Dominum; attendite ad petram, unde excisi estis, et ad cavernam laci, de qua praecisi estis.

2. Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio."

2. Attendite ad Abraham patrem vestrum et ad Saram, quae peperit vos; quia unum vocavi eum et benedixi ei et multiplicavi eum.

3. Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru æe njegovu uèiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim æe odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva.

3. Consolatur enim Dominus Sion, consolatur omnes ruinas eius; et ponit desertum eius quasi Eden et solitudinem eius quasi hortum Domini. Gaudium et laetitia invenietur in ea, gratiarum actio et vox laudis.

4. "Pomno me slušaj, puèe moj, poèujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.

4. Attendite ad me, popule meus; et nationes, me audite, quia lex a me exiet, et iudicium meum in lucem populorum statuam.

5. Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja æe mišica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju.

5. Prope est iustitia mea, egressa est salus mea, et brachia mea populos iudicabunt; in me insulae sperabunt et ad brachium meum attendent.

6. K nebu oèi podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim æe se rasplinut' nebesa, zemlja æe se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat æe joj žitelji. Ali æe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neæe biti kraja.

6. Levate in caelum oculos vestros et inspicite in terram deorsum, quia caeli sicut fumus liquescent, et terra sicut vestimentum atteretur, et habitatores eius sicut haec interibunt. Salus autem mea in sempiternum erit, et iustitia mea non deficiet.

7. Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda!

7. Audite me, qui scitis iustitiam, popule, in cuius corde est lex mea: nolite timere opprobrium hominum et blasphemias eorum ne metuatis.

8. Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu. Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena."

8. Sicut enim vestimentum sic comedet eos vermis, et sicut lanam sic devorabit eos tinea; iustitia autem mea in sempiternum erit, et salus mea in generationes generationum.

9. Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?

9. Consurge, consurge, induere fortitudinem, brachium Domini; consurge sicut in diebus antiquis, in generationibus saeculorum. Numquid non tu percussisti Rahab, vulnerasti draconem?

10. Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put naèinila da njime prolaze otkupljeni?

10. Numquid non tu siccasti mare, aquam abyssi vehementis, qui posuisti profundum maris viam, ut transirent liberati?

11. Vratit æe se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doæi æe na Sion. Vjeèna æe sreæa biti nad glavama, pratit æe ih klicanje i radost, nestat æe tuge i jecaja.

11. Et redempti a Domino revertentur et venient in Sion laudantes; et laetitia sempiterna super capita eorum, gaudium et laetitiam obtinebunt; fugiet dolor et gemitus.

12. Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna èovjeka i sina èovjeèjeg, koji je kao trava?

12. Ego, ego ipse consolator vester. Quis tu, ut timeas ab homine mortali et a filio hominis, qui quasi fenum ita arescet?

13. Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlaèiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlaèiteljeva?

13. Et oblitus es Domini factoris tui, qui tetendit caelos et fundavit terram; et formidasti iugiter tota die a facie furoris eius, qui te tribulabat, cum parabat ad perdendum. Ubi nunc est furor tribulantis?

14. Doskora æe biti slobodan sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe mu kruha nedostajati.

14. Cito captivus liberabitur et non morietur in fovea, nec deficiet panis eius.

15. Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buèe, ime mi je Jahve nad Vojskama.

15. Ego enim sum Dominus Deus tuus, qui conturbo mare, et intumescunt fluctus eius; Dominus exercituum nomen eius.

16. Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!"

16. Posui verba mea in ore tuo et in umbra manus meae protexi te, cum extendebam caelos et fundabam terram et dicebam ad Sion: “Populus meus es tu”.

17. Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine èašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.

17. Elevare, elevare, consurge, Ierusalem, quae bibisti de manu Domini calicem irae eius; poculum soporis bibisti, epotasti.

18. Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži.

18. Non est qui sustentet eam ex omnibus filiis, quos genuit; et non est qui apprehendat manum eius ex omnibus filiis, quos enutrivit.

19. Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i maè - tko da te utješi?

19. Duo sunt quae occurrerunt tibi; quis contristabitur super te? Vastitas et contritio et fames et gladius; quis consolabitur te?

20. Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.

20. Filii tui defecerunt, iacent in capite omnium viarum sicut oryx illaqueatus, pleni indignatione Domini, increpatione Dei tui.

21. Zato èuj ovo, bijednièe, pijan, ali ne od vina.

21. Idcirco audi hoc, paupercula et ebria, sed non a vino.

22. Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam èašu opojnu, pehar gnjeva svojega: neæeš ga više piti.

22. Haec dicit dominator tuus, Dominus et Deus tuus, qui contendit pro populo suo: “Ecce tuli de manu tua calicem soporis, poculum indignationis meae; non adicies, ut bibas illum ultra.

23. Stavit æu je u ruke tvojim tlaèiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeðemo!' I ti si im leða kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.

23. Et ponam illum in manu eorum, qui te humiliaverunt et dixerunt tibi: “Incurvare, ut transeamus”; et ponebas ut terram dorsum tuum et quasi viam transeuntibus”.