1. Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati.

2. Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to æe ugrijati kralja gospodara."

3. Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naðoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju.

4. Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.

5. Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja æu biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim.

6. Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako èiniš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma.

7. On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveæenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuèiše Adoniji.

8. Ali sveæenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju.

9. Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braæu, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi;

10. ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.

11. Tada reèe Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi èula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna?

12. Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona.

13. Hajde, otiði kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreæi: Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, i on æe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?'

14. I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doæi æu ja za tobom i potvrditi tvoje rijeèi."

15. Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu.

16. Pokloni mu se Bat-Šeba i pade nièice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?"

17. Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, on æe sjesti na moje prijestolje.'

18. A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!

19. Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.

20. U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oèi svega Izraela da mu ti objaviš tko æe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj.

21. Inaèe, èim poèine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit æemo krivci."

22. Dok je ona još govorila s kraljem, doðe prorok Natan.

23. Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uðe kralju i pade nièice pred njim.

24. Natan reèe: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija æe kraljevati poslije mene i sjedit æe na mome prijestolju?'

25. Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoðe i sveæenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i klièu: 'Živio kralj Adonija!'

26. Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.

27. Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko æe biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

28. Tada progovori David i reèe: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona doðe kralju i stupi preda nj.

29. Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja!

30. Danas æu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj æe sin Salomon kraljevati poslije mene, on æe sjediti na mome prijestolju!"

31. Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reèe: "Neka vjeèno živi gospodar moj kralj David!"

32. A kralj David reèe: "Pozovite mi sveæenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I doðoše oni pred kralja,

33. a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.

34. Ondje neka ga sveæenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!'

35. Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom."

36. Benaja, sin Jojadin, reèe kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rijeè Jahve, Gospodara kraljeva!

37. Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!"

38. Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i Peleæani siðoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon.

39. Sveæenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!"

40. I sav narod poðe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla.

41. Èuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je èuo trube pa upita: "Èemu ta buka u gradu?"

42. Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin sveæenika Ebjatara, i Adonija mu reèe: "Ti si valjan èovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!"

43. Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, uèinio je Salomona kraljem!

44. Kralj je poslao s njim sveæenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereæane i Peleæane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu,

45. i sveæenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste èuli.

46. Još više: Salomon je veæ sjeo na kraljevsko prijestolje

47. i došle su sluge kraljeve èestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreæi: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji

48. i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oèima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'"

49. Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziðoše se svaki svojim putem.

50. Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika.

51. Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'"

52. Salomon reèe nato: "Ako se pokaže poštenim èovjekom, neæe mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naðe li se u zlu, poginut æe."

53. Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on doðe i pade nièice pred Salomonom, koji mu reèe: "Poði svome domu!"





Por que a tentação passada deixa na alma uma certa perturbação? perguntou um penitente a Padre Pio. Ele respondeu: “Você já presenciou um tremor de terra? Quando tudo estremece a sua volta, você também é sacudido; no entanto, não necessariamente fica enterrado nos destroços!” São Padre Pio de Pietrelcina