Izaija, 29
1. Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani,
1. Vae Ariel, Ariel, civitas, quam circumdedit David! Addite annum ad annum, sollemnitates evolvantur;
2. pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel,
2. et circumvallabo Ariel, et erit maeror et maestitia, et erit mihi quasi Ariel.
3. opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi.
3. Et circumdabo te quasi sphaeram et iaciam contra te aggerem et munimenta ponam in obsidionem tuam.
4. Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu.
4. Humiliaberis, de terra loqueris, et de pulvere vix audietur eloquium tuum, et erit quasi pythonis de terra vox tua, et de humo eloquium tuum mussitabit.
5. Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:
5. Et erit sicut pulvis tenuis multitudo superborum tuorum, et sicut palea volans multitudo fortium. Eritque repente confestim,
6. pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.
6. a Domino exercituum visitaberis in tonitruo et commotione terrae, magno fragore, turbine et tempestate et flamma ignis devorantis.
7. Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.
7. Et erit sicut somnium visionis nocturnae multitudo omnium gentium, quae dimicant contra Ariel, et omnes, qui pugnant contra eam et contra munimenta eius et oppressores eius;
8. Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.
8. Et sicut somniat esuriens, et ecce comedit, cum autem fuerit expergefactus, vacua est anima eius; et sicut somniat sitiens, et ecce bibit et, postquam fuerit expergefactus, lassus adhuc sitit, et anima eius vacua est, sic erit multitudo omnium gentium dimicantium contra montem Sion.
9. Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa.
9. Obstupescite et admiramini, excaecamini et caeci estote, inebriamini et non a vino, vacillate et non ab ebrietate.
10. Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce.
10. Quoniam miscuit vobis Dominus spiritum soporis, clausit oculos vestros et capita vestra operuit.
11. Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena."
11. Et erit vobis visio omnis sicut verba libri signati; quem cum dederint scienti litteras dicentes: “Lege istum”, respondebit: “Non possum, signatus est enim”.
12. A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati."
12. Et dabitur liber nescienti litteras diceturque ei: “Lege”, et respondebit: “Nescio litteras”.
13. Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba,
13. Et dixit Dominus: “Eo quod appropinquat populus iste ore suo et labiis suis glorificat me, cor autem eius longe est a me, et est timor eorum erga me velut mandatum hominum perceptum,
14. zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika."
14. ideo ecce ego addam ut admirationem faciam populo huic miraculo grandi et stupendo: peribit sapientia sapientium eius, et prudentia prudentium eius abscondetur”.
15. Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"
15. Vae, qui profunde a Domino consilium abscondunt, quorum sunt in tenebris opera, et dicunt: “Quis videt nos, et quis novit nos?”.
16. Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"?
16. Perversa cogitatio vestra! Numquid quasi lutum reputabitur figulus, ut dicat opus factori suo: “Non fecisti me”; et figmentum dicat fictori suo: “Non intellegis”?
17. Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu?
17. Nonne adhuc in modico et in brevi convertetur Libanus in hortum, et hortus in saltum reputabitur?
18. I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti.
18. Et audient in die illa surdi verba libri, et de tenebris et caligine oculi caecorum videbunt.
19. A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu,
19. Et addent mites in Domino laetitiam, et pauperrimi hominum in Sancto Israel exsultabunt;
20. jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju:
20. quoniam defecit, qui praevalebat, consummatus est illusor, et succisi sunt omnes, qui vigilabant super iniquitatem,
21. oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.
21. qui peccare faciebant homines in verbo et arguentem in porta supplantabant et deiecerunt inanibus verbis iustum.
22. Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti,
22. Propter hoc haec dicit Dominus ad domum Iacob, qui redemit Abraham: “Non modo confundetur Iacob, nec modo vultus eius erubescet;
23. jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova.
23. sed, cum viderit opera manuum mearum, in medio sui sanctificabunt nomen meum et sanctificabunt Sanctum Iacob et Deum Israel pavebunt,
24. Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.
24. et scient errantes spiritu sapientiam, et mussitatores discent doctrinam”.
