Izaija, 10

1. Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaèiteljske;

1. Vae, qui condunt leges iniquas et scribentes iniustitiam scribunt,

2. koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote!

2. ut opprimant in iudicio pauperes et vim faciant causae humilium populi mei, ut fiant viduae praeda eorum, et pupillos diripiant!

3. Što æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje

3. Quid facietis in die visitationis et calamitatis de longe venientis? Ad cuius confugietis auxilium et ubi derelinquetis gloriam vestram?

4. da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.

4. Nam incurvabimini subter captivos et infra occisos cadetis. In omnibus his non est aversus furor eius, sed adhuc manus eius extenta.

5. Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!

5. Vae Assur, virga furoris mei et baculus in manu mea, indignatio mea!

6. Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

6. Ad gentem impiam mitto eum et contra populum furoris mei mando illi, ut auferat spolia et diripiat praedam et ponat illum in conculcationem quasi lutum platearum.

7. Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.

7. Ipse autem non sic arbitratur, et cor eius non ita existimat; sed in corde suo ad conterendum et ad internecionem gentium non paucarum.

8. Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?

8. Dicet enim: “Numquid non principes mei omnes reges sunt?

9. Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?

9. Numquid non ut Charcamis sic Chalano? Numquid non ut Arphad sic Emath? Numquid non ut Damascus sic Samaria?

10. Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,

10. Quomodo apprehendit manus mea regna idololatra, quorum simulacra plura sunt quam in Ierusalem et in Samaria,

11. kao što uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?"

11. numquid non sicut feci Samariae et idolis eius, sic faciam Ierusalem et simulacris eius?”.

12. I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oèiju.

12. Et erit: cum impleverit Dominus cuncta opera sua in monte Sion et in Ierusalem, visitabo super fructum superbiae cordis regis Assyriae et super arrogantiam altitudinis oculorum eius.

13. Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudrošæu svojom, jer sam uman; uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.

13. Dixit enim: “In fortitudine manus meae feci et in sapientia mea, prudens sum enim; et abstuli terminos populorum et scrinia eorum depraedatus sum et detraxi quasi potens in sublimi sedentes;

14. Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe."

14. et apprehendit quasi nidum manus mea fortitudinem populorum; et sicut colliguntur ova derelicta, sic universam terram ego congregavi, et non fuit qui moveret pennam aut aperiret os et ganniret”.

15. Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije;

15. Numquid gloriabitur securis contra eum, qui secat in ea? Aut exaltabitur serra contra eum, qui trahit eam? Quomodo si agitet virga elevantem eam, et exaltet baculus eum, qui non est lignum.

16. Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje, slavu æe mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.

16. Propter hoc mittet Dominator, Dominus exercituum, in pingues eius tenuitatem; et subtus gloriam eius ardor ardebit quasi combustio ignis.

17. Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji æe zapalit' i proždrijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome danu.

17. Et erit Lumen Israel ignis, et Sanctus eius flamma; et succendetur et devorabit spinas eius et vepres in die una.

18. I krasotu njegovih šuma i voænjaka uništit æe od srèike do kore, ona æe biti k'o bolesnik što se trne;

18. Et gloriam saltus eius et horti eius ab anima usque ad carnem consumet, et erit sicut aeger tabescens;

19. ostatak stabala šumskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako popisati.

19. et reliquiae ligni saltus eius tam paucae erunt, ut puer scribat ea.

20. U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se više oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.

20. Et erit in die illa: non adiciet residuum Israel et, qui effugerint de domo Iacob, inniti super eo, qui percutit eos, sed innitentur super Dominum, Sanctum Israel, in veritate.

21. Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.

21. Reliquiae revertentur, reliquiae, inquam, Iacob, ad Deum fortem.

22. Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uništenje, pravda se prelila,

22. Si enim fuerit populus tuus, Israel, quasi arena maris, reliquiae revertentur ex eo; consummatio decreta redundat in iustitia:

23. Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju.

23. interitum enim, qui decretus est, Dominus, Deus exercituum, faciet in medio omnis terrae.

24. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuèe, kad štap diže na tebe.

24. Propter hoc haec dicit Dominus, Deus exercituum: “Noli timere, populus meus habitator Sion, ab Assur; in virga percutiet te et baculum suum levabit super te sicut Aegyptus.

25. Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost uništiti."

25. Adhuc enim paululum modicumque, et consummabitur indignatio et furor meus ad destructionem eorum”.

26. Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom.

26. Et suscitabit super eum Dominus exercituum flagellum iuxta plagam Madian in Petra Oreb et virgam suam super mare et levabit eam sicut in Aegypto.

27. U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti nestat'.

27. Et erit in die illa: auferetur onus eius de umero tuo, et iugum eius de collo tuo. Et vastator ascendit a Remmon.

28. Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.

28. Veniet in Aiath, transibit per Magron, apud Machmas deponit sarcinas suas;

29. Prelaze klance, u Gebi im je noæište; Rama dršæe, Gibea Šaulova bježi.

29. transeunt vadum cursim; in Geba pernoctabimus; trepidat Rama, Gabaa Saulis fugit.

30. Vièi iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!

30. Hinni voce tua, Bathgallim; attende, Laisa; responde, Anathoth.

31. Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.

31. Migrat Medemena, habitatores Gabim fugiunt;

32. Još danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.

32. hodie in Nob stabit: agitabit manum suam ad montem filiae Sion, collem Ierusalem.

33. Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeèeni, ponajviši sniženi.

33. Ecce Dominator, Dominus exercituum, amputat ramos in terrore, et extrema acumina succiduntur, et sublimes humiliantur;

34. Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.

34. et caeduntur condensa saltus ferro, et Libanus cum excelsis suis cadet.