Izaija, 34

1. Pristupite, puci, da èujete, pomno slušajte, narodi; èuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi!

1. Accedite, gentes, ad audien dum; et populi, attendite. Audiat terra et plenitudo eius, orbis et omne germen eius.

2. Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade.

2. Quia indignatio Domini super omnes gentes, et furor super universam militiam eorum: ad interitum devovit eos et dedit eos in occisionem.

3. Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteèe,

3. Interfecti eorum proicientur, et de cadaveribus eorum ascendet foetor; dissolventur montes sanguine eorum.

4. raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišæe smokovo.

4. Et tabescet omnis militia caelorum, et complicabuntur sicut liber caeli, et omnis militia eorum defluet, sicut defluit folium de vinea et arida frons de ficu.

5. Jer na nebu je opijeni maè moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh.

5. Quoniam inebriatus est in caelo gladius meus: ecce super Edom descendet et super populum interfectionis meae ad iudicium.

6. Maè Jahvin krvlju je opijen, omašæen pretilinom, krvlju janjeæom i jareæom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.

6. Gladius Domini repletus est sanguine, incrassatus est adipe, de sanguine agnorum et hircorum, de adipe viscerum arietum; victima enim Domini in Bosra, et interfectio magna in terra Edom.

7. S njima æe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja æe se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit' pretilinom,

7. Cadunt bubali cum eis, iuvenci cum tauris; inebriabitur terra eorum sanguine, et humus eorum adipe pinguium,

8. jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.

8. quia dies ultionis Domini, annus retributionum ad vindicandam Sion.

9. Potoci se njegovi obræu u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja æe mu postat smola goreæa.

9. Et convertentur torrentes eius in picem, et humus eius in sulphur, et erit terra eius in picem ardentem.

10. Ni noæu ni danju ugasit' se neæe, dim æe joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta æe ostati, za vjekove vjekova nitko neæe prolaziti njome.

10. Nocte et die non exstinguetur, in sempiternum ascendet fumus eius, a generatione in generationem desolabitur, in saecula saeculorum non erit transiens per eam.

11. Zaposjest æe je jež i èaplja, sova i gavran prebivat æe u njoj. Rastegnut æe nad njom uže pustoši i visak praznine.

11. Et possidebunt illam onocrotalus et ericius, noctua et corvus habitabunt in ea; et extendet super eam mensuram solitudinis et perpendiculum desolationis.

12. Ondje æe se nastaniti jarci, neæe biti više plemiæa njezinih, ondje se više neæe proglašavat' kraljevi, svi æe joj knezovi biti uništeni.

12. Nobiles eius non erunt, nec regnum proclamabunt; et omnes principes eius erunt in nihilum.

13. Niæi æe trnje u njenim dvorcima, u tvrðavama kopriva i strièak, ona æe biti jazbina èagljima, ležaj nojevima.

13. Et orientur in domibus eius spinae, urticae et paliurus in munitionibus eius; et erit cubile draconum et pascua struthionum.

14. Ondje æe se sretat divlje maèke s hijenama, jarci æe dozivati jedan drugoga; ondje æe se odmarati Lilit našav poèivalište.

14. Et occurrent hyaenae thoibus, et pilosus clamat ad amicum suum; ibi cubat lamia et invenit sibi requiem.

15. Ondje æe se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat' na njima, u sjeni ih tvojoj izleæi; onamo æe slijetati jastrebovi jedan za drugim.

15. Ibi nidificat serpens ovaque deponit et circumfodit et fovet in umbra eius; illuc congregantur milvi alter ad alterum.

16. Istražujte u knjizi Jahvinoj i èitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi.

16. Requirite in libro Domini et legite: unum ex eis non deest, alter alterum exspectare non debet; quia os Domini praecepit, et spiritus eius ipse congregavit ea.

17. Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka æe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju æe obitavati.

17. Et ipse misit eis sortem, et manus eius divisit terram illis in mensura; usque in aeternum possidebunt eam, in generatione et generatione habitabunt in ea.