Knjiga Sirahova, 49

1. Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.

2. Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.

3. Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.

4. Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opaèinu na opaèinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih.

5. Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuðinskom narodu.

6. Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove,

7. po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrðuje.

8. Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.

9. Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.

10. A što se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

11. Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao peèatnjak na desnici.

12. A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu.

13. Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.

14. Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.

15. A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeæene.

16. Još i Šem i Šet bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.