Prva knjiga o Samuelu, 21

1. Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.

1. Et surrexit David et abiit; sed et Ionathan ingressus est civitatem.

2. David doðe u Nob k sveæeniku Ahimeleku. Ovaj dršæuæi poðe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?"

2. Venit autem David in Nob ad Achimelech sacerdotem, et obstupuit Achimelech eo quod venisset David, et dixit ei: “Quare tu solus et nullus est tecum?”.

3. A David odgovori sveæeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me doèekaju na tom i tom mjestu.

3. Et ait David ad Achimelech sacerdotem: “Rex praecepit mihi negotium et dixit: “Nemo sciat rem, propter quam a me missus es, et cuiusmodi tibi praecepta dederim”; pueris vero condixi in illum et illum locum.

4. A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se naðe!"

4. Nunc igitur, si habes ad manum quinque panes, da mihi, aut quidquid inveneris”.

5. A sveæenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obiènoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena."

5. Et respondens sacerdos David ait ei: “Non habeo panes laicos ad manum, sed tantum panem sanctum; si mundi sunt pueri maxime a mulieribus?”.

6. David odgovori sveæeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraæene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka èista. Iako je ovo obièan put, uistinu su danas èisti tijelom."

6. Et respondit David sacerdoti et dixit ei: “Equidem, si de mulieribus agitur, continuimus nos ab heri et nudiustertius. Quando egrediebar, fuerunt corpora puerorum sancta, quamvis iter esset profanum. Quanto magis hodie sunt sancti quoad corpora”.

7. Tada mu sveæenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.

7. Dedit ergo ei sacerdos sanctificatum panem; neque enim erat ibi panis, nisi tantum panes propositionis, qui sublati fuerant a facie Domini, ut ponerentur panes calidi.

8. Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira.

8. Erat autem ibi vir de servis Saul in die illa retentus ante Dominum; et nomen eius Doeg Idumaeus, potentissimus pastorum Saul.

9. David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili maè? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maèa ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan."

9. Dixit autem David ad Achimelech: “Si habes hic ad manum hastam aut gladium? Quia gladium meum et arma mea non tuli mecum; negotium enim regis urgebat”.

10. A sveæenik mu odgovori: "Ovdje je maè Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza opleæka; ako ga hoæeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!"

10. Et dixit sacerdos: “Ecce hic gladius Goliath Philisthaei, quem percussisti in valle Terebinthi; est involutus pallio post ephod. Si istum vis tollere, tolle, neque enim est alius hic absque eo”. Et ait David: “Non est huic alter similis; da mihi eum”.

11. Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i doðe Akišu, kralju Gata.

11. Surrexit itaque David et fugit in die illa a facie Saul et venit ad Achis regem Geth.

12. A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešuæi pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa.'"

12. Dixeruntque ei servi Achis: “Numquid non iste est David rex terrae? Nonne huic cantabant per choros dicentes: “Percussit Saul milia sua, et David decem milia sua”?”.

13. David se zamisli o tim rijeèima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša.

13. Posuit autem David sermones istos in corde suo et extimuit valde a facie Achis regis Geth.

14. Tada se David poèe pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luðak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teèe slina niz bradu.

14. Et immutavit os suum coram eis; et insaniebat inter manus eorum et impingebat in ostia portae, defluebantque salivae in barbam.

15. Tada Akiš reèe svojim dvoranima: "Vidite dobro da je èovjek lud! Zašto ga dovodite k meni?

15. Et ait Achis ad servos suos: “Vidistis hominem insanum. Quare adduxistis eum ad me?

16. Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaðuje svojim ludilom? Zar æe taj uæi u moju kuæu?"

16. An desunt nobis furiosi, quod introduxistis istum, ut fureret, me praesente? Hicine ingredietur domum meam?”.