Prva knjiga o Samuelu, 20

1. David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?"

1. Fugit autem David de Naioth, quae est in Rama, veniensque locutus est coram Ionathan: “Quid feci? Quae est iniquitas mea et quod peccatum meum in patrem tuum, quia quaerit animam meam?”.

2. A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!"

2. Qui dixit ei: “Absit, non morieris; neque enim faciet pater meus quidquam grande vel parvum, nisi prius indicaverit mihi; hoc ergo celavit me pater meus tantummodo? Nequaquam erit istud”.

3. Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti."

3. Et rursum respondit David et ait: “Scit profecto pater tuus quia inveni gratiam in oculis tuis et dixit: “Nesciat hoc Ionathan, ne forte tristetur”. Quinimmo vivit Dominus, et vivit anima tua, quia uno tantum gradu ego morsque dividimur”.

4. Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?"

4. Et ait Ionathan ad David: “Quid desiderat anima tua, ut faciam tibi?”.

5. A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera.

5. Dixit autem David ad Ionathan: “Ecce neomenia est crastino, et ego ex more sedere soleo iuxta regem ad vescendum; dimitte ergo me, ut abscondar in agro usque ad vesperam diei tertiae.

6. Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.'

6. Si requisierit me pater tuus, respondebis ei: “Rogavit me David, ut iret celeriter in Bethlehem civitatem suam, quia victimae annuae ibi sunt universis contribulibus eius”.

7. Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi.

7. Si dixerit: “Bene”, pax erit servo tuo; si autem fuerit iratus, scito quia malum decretum est ab eo.

8. Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?"

8. Fac ergo misericordiam in servum tuum, quia foedus Domini me famulum tuum tecum inire fecisti; si autem est in me aliqua iniquitas, tu me interfice et ad patrem tuum ne introducas me”.

9. A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?"

9. Et ait Ionathan: “Absit hoc a te; neque enim fieri potest ut, si certo cognovero malum decretum esse a patre meo contra te, non annuntiem tibi”.

10. David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?"

10. Responditque David ad Ionathan: “Quis nuntiabit mihi, si quid forte responderit tibi pater tuus dure?”.

11. Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje.

11. Et ait Ionathan ad David: “Veni, egrediamur foras in agrum”. Cumque exissent ambo in agrum,

12. Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,

12. ait Ionathan ad David: “Vivit Dominus, Deus Israel, investigabo sententiam patris mei hoc fere tempore cras vel perendie; et si aliquid boni fuerit super David, et non statim miserim ad te et notum tibi fecerim,

13. neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem!

13. haec faciat Dominus in Ionathan et haec augeat! Si autem perseveraverit patris mei malitia adversum te, hoc quoque notum faciam tibi et dimittam te, ut vadas in pace. Et sit Dominus tecum, sicut fuit cum patre meo.

14. Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem,

14. Et, si vixero, facies mihi misericordiam Domini; si vero mortuus fuero,

15. ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

15. non auferas misericordiam tuam a domo mea usque in sempiternum, quando eradicaverit Dominus inimicos David unumquemque de terra”.

16. neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida."

16. Pepigit ergo foedus Ionathan cum domo David dicens: “Requirat Dominus de manu inimicorum David!”.

17. Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.

17. Et addidit Ionathan ut faceret David iurare per dilectionem suam erga illum; sicut animam enim suam, ita diligebat eum.

18. Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno.

18. Dixitque ad eum Ionathan: “Cras neomenia est, et requireris;

19. Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš.

19. vacua erit enim sessio tua. Perendie descendes festinus et venies in locum, ubi abscondisti te in die facti illius; et sedebis iuxta acervum illum.

20. A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo.

20. Et ego tres sagittas mittam iuxta eum et iaciam quasi exercens me ad signum.

21. A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga!

21. Mittam quoque et puerum dicens ei: “Vade et affer mihi sagittas”.

22. Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde.

22. Si dixero puero: “Ecce sagittae intra te sunt, tolle eas”, tu veni ad me, quia pax tibi est, et nihil est mali, vivit Dominus. Si autem sic locutus fuero puero: “Ecce sagittae ultra te sunt”, vade, quia dimisit te Dominus.

23. A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!"

23. De verbo autem, quod locuti fuimus, ego et tu, sit Dominus inter me et te usque in sempiternum”.

24. Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede.

24. Absconditus est ergo David in agro; et venit neomenia, et sedit rex ad mensam ad comedendum.

25. Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno.

25. Cumque sedisset rex super cathedram suam secundum consuetudinem, quae erat iuxta parietem, sedit Ionathan ex adverso, et sedit Abner ex latere Saul; vacuusque apparuit locus David.

26. Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist."

26. Et non est locutus Saul quidquam in die illa; cogitabat enim quod forte evenisset ei, ut non esset mundus nec purificatus.

27. Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?"

27. Cumque illuxisset dies secunda post neomeniam, rursum vacuus apparuit locus David; dixitque Saul ad Ionathan filium suum: “Cur non venit filius Isai nec heri nec hodie ad vescendum?”.

28. A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.

28. Et respondit Ionathan Sauli: “Rogavit me obnixe, ut iret in Bethlehem,

29. Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."

29. et ait: “Dimitte me, quoniam sacrificium familiae est in civitate, et frater meus ipse accersivit me; nunc ergo, si inveni gratiam in oculis tuis, vadam cito et videbo fratres meos”. Ob hanc causam non venit ad mensam regis”.

30. Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu!

30. Iratus autem Saul adversum Ionathan dixit ei: “Fili mulieris perversae, numquid ignoro quia diligis filium Isai in confusionem tuam et in confusionem nuditatis matris tuae?

31. Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt."

31. Omnibus enim diebus, quibus filius Isai vixerit super terram, non stabilieris tu neque regnum tuum; itaque iam nunc mitte et adduc eum ad me, quia filius mortis est”.

32. A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?"

32. Respondens autem Ionathan Sauli patri suo ait: “Quare morietur? Quid fecit?”.

33. Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida.

33. Et arripuit Saul lanceam, ut percuteret eum; et intellexit Ionathan quod definitum esset patri suo, ut interficeret David.

34. Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio.

34. Surrexit ergo Ionathan a mensa in ira furoris et non comedit in die neomeniae secunda panem; contristatus est enim super David, eo quod confudisset eum pater suus.

35. Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak.

35. Cumque illuxisset mane, venit Ionathan in agrum ad locum constitutum a David et puer parvulus cum eo;

36. I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.

36. et ait ad puerum suum: “Vade et affer mihi sagittas, quas ego iacio”. Cumque puer cucurrisset, iecit sagittam trans puerum.

37. Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"

37. Venit itaque puer ad locum sagittae, quam miserat Ionathan, et clamavit Ionathan post tergum pueri et ait: “Ecce ibi est sagitta porro ultra te”.

38. Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru.

38. Clamavitque Ionathan post tergum pueri: “Festina velociter, ne steteris”. Sustulit autem puer Ionathae sagittam et attulit ad dominum suum

39. Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi.

39. et quid ageretur penitus ignorabat, tantummodo enim Ionathan et David rem noverant.

40. Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!"

40. Dedit igitur Ionathan arma sua puero et dixit ei: “Vade, defer in civitatem”.

41. Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.

41. Cumque abisset puer, surrexit David de latere acervi et cadens pronus in terram adoravit tertio; et osculantes alterutrum fleverunt pariter, David autem amplius.

42. Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"

42. Dixit ergo Ionathan ad David: “Vade in pace; iuravimus enim ambo in nomine Domini dicentes: Dominus erit inter me et te et inter semen meum et semen tuum usque in sempiternum”.