Jošua, 14

1. Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena.

1. Hoc est, quod hereditave runt filii Israel in terra Cha naan, quod dederunt eis Eleazar sacerdos et Iosue filius Nun et principes familiarum tribuum Israel,

2. Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena.

2. sorte omnia dividentes, sicut praeceperat Dominus in manu Moysi, novem tribubus et dimidiae tribui.

3. Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine meðu njima.

3. Duabus enim tribubus et dimidiae dederat Moyses trans Iordanem possessionem, absque Levitis, quibus nihil dedit inter fratres suos;

4. Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo.

4. sed sunt filii Ioseph in duas divisi tribus, Manasse et Ephraim, nec acceperunt Levitae aliam in terra partem, nisi urbes ad habitandum et suburbana earum ad alenda iumenta et pecora sua.

5. Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje.

5. Sicut praeceperat Dominus Moysi, ita fecerunt filii Israel et diviserunt terram.

6. Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reèe mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei.

6. Accesserunt itaque filii Iudae ad Iosue in Galgala, locutusque est ad eum Chaleb filius Iephonne Cenezaeus: “Nosti quid locutus sit Dominus ad Moysen hominem Dei de me et te in Cadesbarne.

7. Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješæe kako sam najbolje znao.

7. Quadraginta annorum eram, quando me misit Moyses famulus Domini de Cadesbarne, ut considerarem terram; nuntiavique ei quod mihi verum videbatur.

8. Braæa koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega.

8. Fratres autem mei, qui ascenderant mecum, dissolverunt cor populi, et nihilominus ego adimplevi, ut sequerer Dominum Deum meum.

9. I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.'

9. Iuravitque Moyses in die illo dicens: “Terra, quam calcavit pes tuus, erit possessio tua et filiorum tuorum in aeternum, quia adimplevisti, ut sequereris Dominum Deum meum”.

10. I vidiš, Jahve me saèuvao u životu, kao što je rekao. Veæ je prošlo èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,

10. Concessit ergo Dominus vitam mihi, sicut pollicitus est, usque in praesentem diem. Quadraginta et quinque anni sunt ex quo locutus est Dominus verbum istud ad Moysen, quando ambulabat Israel per solitudinem; hodie octoginta quinque annorum sum,

11. ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim.

11. sic valens ut eo valebam tempore, quando ad explorandum missus sum; illius in me temporis fortitudo usque hodie perseverat tam ad bellandum quam ad gradiendum.

12. Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve."

12. Da ergo mihi montem istum, quem pollicitus est Dominus die illo, te quoque audiente quod Enacim ibi sunt et urbes magnae atque munitae; si forte sit Dominus mecum, et potuero delere eos, sicut promisit mihi”.

13. Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.

13. Benedixitque ei Iosue et tradidit Hebron in possessionem;

14. Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova.

14. atque ex eo fuit Hebron Chaleb filio Iephonne Cenezaeo usque in praesentem diem, quia adimplevit, ut sequeretur Dominum, Deum Israel.

15. Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik èovjek meðu Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.

15. Nomen Hebron antea vocabatur Cariatharbe (id est civitas Arbe), hominis maximi inter Enacim. Et terra cessavit a proeliis.