Izaija, 44

1. Sad èuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.

1. Et nunc audi, Iacob serve meus, et Israel, quem elegi.

2. Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao.

2. Haec dicit Dominus, qui fecit te et formavit te ab utero, auxiliator tuus: “Noli timere, serve meus Iacob, et dilecte, quem elegi.

3. Jer na žednu æu zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit æu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.

3. Effundam enim aquas super terram sitientem et fluenta super aridam; effundam spiritum meum super semen tuum et benedictionem meam super stirpem tuam:

4. Rast æe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuæice.

4. et germinabunt inter herbas quasi salices iuxta praeterfluentes aquas.

5. Jedan æe reæi: 'Ja sam Jahvin', drugi æe se zvati imenom Jakovljevim. Treæi æe sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat æe se imenom Izraelovim."

5. Iste dicet: “Domini ego sum”, et ille vocabit se nomine Iacob; et hic scribet manu sua: “Domino”, et inscribetur nomine Israel”.

6. Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

6. Haec dicit Dominus, rex Israel et redemptor eius, Dominus exercituum: “Ego primus et ego novissimus, et absque me non est Deus.

7. Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjeènosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što æe još doæi!

7. Quis similis mei? Conclamet et annuntiet et exponat mihi, ex quo constitui populum antiquum; ventura et, quae futura sunt, annuntiet nobis.

8. Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!"

8. Nolite timere neque conturbemini; nonne ex tunc audire te feci et annuntiavi? Vos estis testes mei. Numquid est Deus absque me aut Petra, quam ego non noverim?”.

9. Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste nièemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu.

9. Plastae idoli omnes nihil sunt, et pretiosa eorum non proderunt eis; testes eorum non vident neque intellegunt, ut confundantur.

10. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oèekuje?

10. Quis formavit deum et sculptile conflavit lucrum non quaerens?

11. Gle, svi æe štovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i postidjeti odjednom.

11. Ecce omnes participes eius confundentur; fabri enim sunt ex hominibus: conveniant omnes, stent; pavebunt, confundentur simul.

12. Kovaè ga izraðuje na živu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.

12. Faber ferrarius securim operatur in prunis et in malleis format illam et polit eam in brachio fortitudinis suae; esurit et deficit, non bibit aquam et lassescit.

13. Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu.

13. Artifex lignarius extendit normam, describit illud stilo, operatur illud scalpellis et circino describit illud quasi imaginem viri, quasi speciosum hominem, qui resideat in domo.

14. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se njegovao meðu šumskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od kiše.

14. Succidit sibi cedros et arripit ilicem et quercum, quae steterat inter ligna saltus; plantavit pinum, quam pluvia nutrivit.

15. Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i klanja mu se.

15. Homini facta sunt ad comburendum; sumit ex eis, ut calefaciat, et succendit et coquit panes. De reliquo autem operatur deum et adorat; facit sculptile et curvatur ante illud.

16. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peèe meso na žeravi, jede peèenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru."

16. Medium eius comburit igne et medio eius carnes assat, manducat assaturam et saturatur et calefit et dicit: “Vah, calefactus sum, vidi focum”.

17. Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."

17. Reliquum autem eius deum fecit, sculptile sibi; curvatur ante illud et adorat illud et obsecrat dicens: “Libera me, quia deus meus es tu”.

18. Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i srce pa ne shvaæaju.

18. Nescierunt neque intellexerunt; nam clausit oculos eorum, ne videant et ne intellegant corde suo.

19. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar æu se komadu drveta klanjati?"

19. Non recogitant in corde suo, scientia et intellegentia carent, ut dicant: “Medietatem eius combussi igne et coxi super carbones eius panes, coxi carnes et comedi et de reliquo eius abominationem faciam; ante truncum ligni procidam?”.

20. On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neæe spasti svog života i nikad neæe reæi: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"

20. Cinere vescitur; cor insipiens decepit eum, et non liberabit animam suam neque dicet: “Nonne mendacium est in dextera mea?”.

21. Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neæu te zaboraviti!

21. Memento horum, Iacob, et Israel, quoniam servus meus es tu; formavi te, servus meus es tu, Israel, non decipies me.

22. Kao maglu rastjerao sam tvoje opaèine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.

22. Delevi ut nubem iniquitates tuas et quasi nebulam peccata tua; revertere ad me, quoniam redemi te.

23. Klièite, nebesa, jer je Jahve uèinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošæu, planine, i vi, šume, sa svim svojim drveæem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!

23. Exsultate, caeli, quoniam hoc fecit Dominus; iubilate, fundamenta terrae, resonate, montes, laudationem, saltus et omne lignum eius, quoniam redemit Dominus Iacob et in Israel glorificabitur.

24. Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uèvrstio zemlju bez pomoæi ièije.

24. Haec dicit Dominus, redemptor tuus et formator tuus ex utero: “Ego sum Dominus, qui feci omnia, extendi caelos solus, expandi terram; et quis mecum?

25. Ja osujeæujem znamenja vraèa, i èarobnjake u luðake promeæem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraæam u bezumlje,

25. Qui irrita facio signa divinorum et hariolos stultos reddo; compello sapientes retrorsum et scientiam eorum vanam facio;

26. ali potvrðujem rijeè sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem.

26. qui suscito verbum servi mei et consilium nuntiorum meorum compleo. Qui dico Ierusalem: “Habitaberis” et civitatibus Iudae: “Aedificabimini” et deserta eius suscitabo;

27. Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.'

27. qui dico profundo: “Desolare, et flumina tua arefaciam”;

28. Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on æe sve želje moje ispuniti govoreæi Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"

28. qui dico de Cyro: “Pastor meus est et omnem voluntatem meam complebit”; qui dico Ierusalem: “Aedificaberis”, et templo: “Fundaberis””.