Izaija, 13

1. Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

1. Oraculum Babylonis, quod vidit Isaias filius Amos.

2. Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Mašite rukom neka doðu na vrata kneževska.

2. Super montem decalvatum levate signum, exaltate vocem, levate manum, et ingrediantur portas ducum.

3. Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave velièanstvo moje.

3. Ego mandavi sanctificatis meis et vocavi fortes meos ad iram meam, exsultantes in gloria mea.

4. Èuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.

4. Vox multitudinis in montibus quasi populi ingentis, vox sonitus regnorum gentium congregatarum. Dominus exercituum recenset militiam belli;

5. Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju.

5. veniunt de terra procul a termino caeli, Dominus et vasa furoris eius, ut disperdat omnem terram.

6. Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog.

6. Ululate, quia prope est dies Domini; quasi vastitas a Domino veniet.

7. I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone,

7. Propter hoc omnes manus dissolventur, et omne cor hominis tabescet.

8. strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

8. Perterrebuntur. Torsiones et dolores tenebunt eos, quasi parturiens dolebunt; unusquisque ad proximum suum stupebit: facies combustae vultus eorum.

9. Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.

9. Ecce dies Domini venit, crudelis et indignationis plenus et irae furorisque, ad ponendam terram in solitudinem, et peccatores eius conteret de ea.

10. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neæe više sjati svjetlošæu, pomrèat æe sunce ishodeæi i mjesec neæe više svijetliti.

10. Quoniam stellae caeli et sidera eius non expandent lumen suum; obtenebratus est sol in ortu suo, et luna non splendebit in lumine suo.

11. Kaznit æu svijet za zloæu, bezbožnike za bezakonje, dokrajèit æu ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

11. Et visitabo super orbem propter mala et super impios propter iniquitatem eorum; et quiescere faciam superbiam protervorum et arrogantiam fortium humiliabo.

12. Rjeði æe biti èovjek neg' žeženo zlato, rjeði samrtnik od zlata ofirskog.

12. Pretiosior erit vir auro, et homo mundo obryzo.

13. Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

13. Super hoc caelum turbabo, et movebitur terra de loco suo in indignatione Domini exercituum et in die irae furoris eius.

14. I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi.

14. Et erit quasi damula fugiens et quasi ovis, et non erit qui congreget; unusquisque ad populum suum convertetur, et singuli ad terram suam fugient.

15. Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi;

15. Omnis, qui inventus fuerit, occidetur, et omnis, qui captus fuerit, cadet in gladio;

16. pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati žene.

16. infantes eorum allidentur in oculis eorum, diripientur domus eorum, et uxores eorum violabuntur.

17. Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.

17. Ecce ego suscitabo super eos Medos, qui argentum non quaerant nec aurum velint;

18. Svi æe mladiæi biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sažaliti.

18. sed arcus pueros prosternent et fructui uteri non miserebuntur.

19. Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.

19. Et erit Babylon, splendor regnorum, inclita superbia Chaldaeorum, sicut cum subvertit Dominus Sodomam et Gomorram.

20. Nikad se više neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati šatora, nit' æe pastiri ondje poèivati.

20. Non habitabitur usque in finem et non fundabitur usque ad generationem et generationem, nec ponet ibi tentoria Arabs, nec pastores accubare facient ibi,

21. Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe, nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati.

21. sed accubabunt ibi bestiae, et replebunt domus eorum ululae, et habitabunt ibi struthiones, et pilosi saltabunt ibi;

22. Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neæe produžiti.

22. et respondebunt ibi hyaenae in aedibus eius, et thoes in delubris voluptatis. Prope est ut veniat tempus eius, et dies eius non elongabuntur.