Izaija, 33

1. Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljaèkaš nepljaèkan, kad prestaneš, tebe æe opustošiti, opljaèkat' te kad prestaneš pljaèkati.

1. Vae, qui praedaris, cum nemo te praedatus sit; qui devastas, cum nemo te devastaverit! Cum consummaveris depraedationem, depraedaberis; cum perfeceris devastationem, te devastabunt.

2. Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.

2. Domine, miserere nostri, te enim exspectavimus; esto brachium nostrum in mane et salus nostra in tempore tribulationis.

3. Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci

3. A voce fragoris fugerunt populi, ab exaltatione tua dispersae sunt gentes.

4. i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj æe navaliti kao jato skakavaca.

4. Et congregabuntur spolia, sicut colligitur bruchus; sicut discurrunt locustae, ad ea discurritur.

5. Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošæu.

5. Sublimis est Dominus, quoniam habitat in excelso; implet Sion iudicio et iustitia.

6. Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.

6. Et erit firmitas in temporibus tuis; divitiae salutis sapientia et scientia: timor Domini ipse est thesaurus eius.

7. Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu gorko.

7. Ecce praecones clamabunt foris, angeli pacis amare flebunt.

8. Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.

8. Dissipatae sunt viae, cessavit transiens per semitam; irritum fecit pactum, reiecit testes, non reputavit homines.

9. Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.

9. Luget et elanguescit terra, confusus est Libanus et obsorduit, et factus est Saron sicut desertum, et exaruerunt Basan et Carmelus.

10. "Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti.

10. “Nunc consurgam, dicit Dominus, nunc exaltabor, nunc sublevabor.

11. Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj.

11. Concipietis fenum, parietis stipulam; spiritus meus ut ignis vorabit vos.

12. Narodi æe biti sažgani u vapno, kao posjeèeno trnje što gori u vatri.

12. Et erunt populi fornaces calcis: spinae congregatae igne comburentur.

13. Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"

13. Audite, qui longe estis, quae fecerim, et cognoscite, vicini, fortitudinem meam”.

14. Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko æe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred žarom vjeènim?"

14. Conterriti sunt in Sion peccatores, possedit tremor impios. Quis poterit habitare de vobis cum igne devorante? Quis habitabit ex vobis cum ardoribus sempiternis?

15. Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo:

15. Qui ambulat in iustitiis et loquitur aequitates, qui reicit lucra ex rapinis et excutit manus suas, ne munera accipiat, qui obturat aures suas, ne audiat sanguinem, et claudit oculos suos, ne videat malum:

16. on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati.

16. iste in excelsis habitabit, munimenta saxorum refugium eius; panis ei datus est, aquae eius fideles sunt.

17. Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu.

17. Regem in decore suo videbunt oculi tui, cernent terram longinquam.

18. Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiæe?

18. Cor tuum cum timore inquiret: “Ubi est scriba? Ubi ponderator? Ubi computator turrium?”.

19. Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.

19. Populum impudentem non videbis, populum profundi sermonis, ininterpretabilis, linguae barbarae absque intellegentia.

20. Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.

20. Respice Sion civitatem sollemnitatum nostrarum! Oculi tui videbunt Ierusalem, habitationem securam, tabernaculum quod nequaquam transferri poterit; nec auferentur clavi eius in sempiternum, et omnes funiculi eius non rumpentur.

21. Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neæe onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti.

21. Quia ibi potens Dominus pro nobis loco fluviorum, rivorum late patentium; non transibit ibi navis remigum, neque navis magna transgredietur eum.

22. Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti.

22. Dominus enim iudex noster, Dominus legifer noster, Dominus rex noster: ipse salvabit nos.

23. Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena!

23. Laxati sunt funiculi tui nec sustinent malum suum, ut dilatare velum non queant. Tunc divident caeci praedam multam; claudi diripient rapinam.

24. I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti.

24. Nec dicet incola: “Elangui”. Populus, qui habitat in ea, auferetur ab eo iniquitas.