1. kai allofuloi epolemhsan proV israhl kai efugon apo proswpou allofulwn kai epeson traumatiai en orei gelboue
2. kai katediwxan allofuloi opisw saoul kai opisw uiwn autou kai epataxan allofuloi ton iwnaqan kai ton aminadab kai ton melcisoue uiouV saoul
3. kai ebarunqh o polemoV epi saoul kai euron auton oi toxotai en toiV toxoiV kai ponoiV kai eponesen apo twn toxwn
4. kai eipen saoul tw aironti ta skeuh autou spasai thn romfaian sou kai ekkenthson me en auth mh elqwsin oi aperitmhtoi outoi kai empaixwsin moi kai ouk ebouleto o airwn ta skeuh autou oti efobeito sfodra kai elaben saoul thn romfaian kai epepesen ep' authn
5. kai eiden o airwn ta skeuh autou oti apeqanen saoul kai epesen kai ge autoV epi thn romfaian autou kai apeqanen
6. kai apeqanen saoul kai treiV uioi autou en th hmera ekeinh kai paV o oikoV autou epi to auto apeqanen
7. kai eiden paV anhr israhl o en tw aulwni oti efugen israhl kai oti apeqanen saoul kai oi uioi autou kai katelipon taV poleiV autwn kai efugon kai hlqon allofuloi kai katwkhsan en autaiV
8. kai egeneto th ecomenh kai hlqon allofuloi tou skuleuein touV traumatiaV kai euron ton saoul kai touV uiouV autou peptwkotaV en tw orei gelboue
9. kai exedusan auton kai elabon thn kefalhn autou kai ta skeuh autou kai apesteilan eiV ghn allofulwn kuklw tou euaggelisasqai toiV eidwloiV autwn kai tw law
10. kai eqhkan ta skeuh autou en oikw qeou autwn kai thn kefalhn autou eqhkan en oikw dagwn
11. kai hkousan panteV oi katoikounteV galaad apanta a epoihsan allofuloi tw saoul kai tw israhl
12. kai hgerqhsan ek galaad paV anhr dunatoV kai elabon to swma saoul kai to swma twn uiwn autou kai hnegkan auta eiV iabiV kai eqayan ta osta autwn upo thn drun en iabiV kai enhsteusan epta hmeraV
13. kai apeqanen saoul en taiV anomiaiV autou aiV hnomhsen tw kuriw kata ton logon kuriou dioti ouk efulaxen oti ephrwthsen saoul en tw eggastrimuqw tou zhthsai kai apekrinato autw samouhl o profhthV
14. kai ouk ezhthsen kurion kai apekteinen auton kai epestreyen thn basileian tw dauid uiw iessai
Fusnote:
10:1-6 - Smrt Šaula i njegovih sinova u bitci protiv Filistejaca označava kraj Šaulove vladavine. Njegov pad se pripisuje neposlušnosti Bogu, lekcija o posljedicama odstupanja od Božje volje (vidi također 1. Samuelova 31:1-6 i Hošea 13:10-11).
10:7-10 - Filistejci pljačkaju Šaulovo tijelo i izlažu njegove trofeje u poganskim hramovima, pokazujući poniženje Izraela pred neprijateljima. Ovaj odlomak naglašava potrebu za vjernošću Bogu radi zaštite od poganskih naroda (vidi također Suce 16:23-24 i Psalam 79:1-3).
10:13-14 - U tekstu se navodi da je Savao umro zbog svoje nevjere i zato što se obratio mediju. Ovo naglašava težinu idolopoklonstva i potrebu da se traži isključivo božansko vodstvo (vidi također Levitski zakonik 19:31 i Ponovljeni zakon 18:10-12).
10:14 - Gospodin prenosi kraljevstvo sa Saula na Davida, ispunjavajući svoje obećanje. Davidovo uzdizanje odražava Božji plan da podigne vođe po vlastitom srcu (vidi također 1. Samuelova 13:14 i Djela 13:22).
10:13-14 - Savlova smrt služi kao upozorenje o posljedicama grijeha i odbacivanja Boga. Njegov život primjer je važnosti vjernosti i pouzdanja u Boga (vidi također Izreke 14:12 i 1. Samuelova 15:22-23).
Stihovi vezani uz I Crônicas, 10:
1. Ljetopisa, glava 10, pripovijeda o padu kralja Šaula. Koje pouke možemo izvući iz ovog tragičnog događaja? Ovaj dramski tekst opisuje Šaulovu posljednju bitku, njegovu smrt i posljedice za Izrael. Poglavlje služi kao ključni prijelaz u Davidovu vladavinu. 1. Ljetopisa 10 ilustrira posljedice neposluha i Božjeg suvereniteta u povijesti. Otkrijte s nama pet biblijskih odlomaka koji su povezani s temama suda i nasljeđivanja prisutnima u ovom dojmljivom poglavlju.
1. Samuelova 31,1-6: "Filistejci su napali Izrael, a Izraelci su pobjegli i mnogi su pali mrtvi na brdu Gilboa. Filistejci su progonili Šaula i njegove sinove [...] Tako su Šaul i njegova tri sina umrli." - Ovaj odlomak pripovijeda o Šaulovoj smrti, koja se spominje u 1. Ljetopisa 10:1-6, pokazujući kako kroničar koristi ranije izvore.
2. Samuelova 1,19-20: "Tvoja je slava, Izraele, umrla na gorama tvojim! Kako su moćni pali! Ne objavljujte u Gatu, ne objavljujte po ulicama Aškelona, da se ne raduju kćeri filistejske, da se ne raduju kćeri neobrezanih." - Ovo Davidovo jadikovanje nad Šaulovom smrću odnosi se na događaje opisane u 1. Ljetopisa 10, nudeći emocionalnu perspektivu Šaulova pada.
1. Samuelova 28:6: "Šaul je upitao Gospodina, ali mu Gospodin nije odgovorio ni u snovima, ni u Urimu, ni u prorocima." - Ovaj stih se odražava u 1. Ljetopisa 10:13-14, koja objašnjava Savlov pad kao rezultat njegove nevjernosti Gospodinu.
2. Samuelova 21:12: "Otišao je i uzeo kosti Šaula i njegova sina Jonatana od građana Jabeša u Gileadu, koji su ih ukrali s trga Bet Šean, gdje su ih Filistejci objesili kad su ubili Šaula na Gilboi." - Ovaj se odlomak odnosi na 1. Ljetopisa 10:11-12, koja opisuje kako su ljudi iz Jabeša u Gileadu spasili tijela Šaula i njegovih sinova.
Hošea 13:11: "Zato sam mu u svom gnjevu dao kralja i u svom gnjevu ga uzeo." - Ovaj proročanski stih može se promatrati kao razmišljanje o Šaulovoj vladavini i padu, ispričan u 1. Ljetopisa 10, pokazujući božanski sud nad monarhijom.
FAQ:
Što je dovelo do Savlove smrti?
Šaul je poginuo u bitci protiv Filistejaca kada su on i njegovi sinovi bili poraženi kod planine Gilboe. (1. Ljetopisa 10:1-6)
Kako su Filistejci postupali sa Šaulovim tijelom?
Nakon Šaulove smrti, Filistejci su mu odrubili glavu i izložili ga u svom gradu, nakon čega su tijelo spasili stanovnici Jabeša Gileada. (1. Ljetopisa 10:8-12)
Koji je razlog Šaulova poraza prema 1. Ljetopisa 10?
Savao je poražen jer se nije posavjetovao s Bogom i umjesto toga tražio savjet od medija i čarobnjaka, neposlušujući se Božjoj volji. (1. Ljetopisa 10:13-14)
Što možemo naučiti iz Savlove smrti?
Savlova smrt uči nas o posljedicama neposlušnosti Bogu i traženja pomoći od nečistih izvora, kao što su mediji. (1. Ljetopisa 10:13-14)
Tko je proglašen kraljem nakon Šaulove smrti?
Nakon Šaulove smrti, David je proglašen kraljem Judeje, čime je započeo njegov uspon na izraelsko prijestolje. (1. Ljetopisa 10:14)