1. Tebi si, Jahve, utjeèem, ne daj da se ikada postidim!

2. U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

3. Budi mi hrid utoèišta i èvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

4. Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlaèitelja:

5. jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

6. Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majèina krila: u te se svagda uzdam.

7. Mnogima postadoh èudo, jer ti si mi bio silna pomoæ.

8. Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

9. Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

10. Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

11. "Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!"

12. O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoæ!

13. Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreæu!

14. A ja æu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleæ' te sve više.

15. Ustima æu naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoæ tvoju: jer im ne znam broja.

16. Kazivat æu silu Jahvinu, Gospode, slavit æu samo tvoju pravednost.

17. Bože, ti mi bijaše uèitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam èudesa tvoja.

18. Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima buduæima silu tvoju,

19. i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom uèini velika djela. Bože, tko je kao ti!

20. Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti æeš me opet oživiti i opet me podiæi iz dubine zemlje.

21. Poveæaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

22. A ja æu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat æu ti u citaru, Sveèe Izraelov!

23. Moje æe usne klicati pjevajuæ' tebi i moja duša koju si spasio.

24. I moj æe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiðeni i posramljeni oni što traže moju nesreæu.





“A mansidão reprime a ira.” São Padre Pio de Pietrelcina