1. Pouèna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeèima usta mojih!

2. Otvorit æu svoja usta na pouku, iznijet æu tajne iz vremena davnih.

3. Ono što èusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

4. neæemo kriti djeci njihovoj, predat æemo buduæem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela èudesna što ih uèini.

5. Svjedoèanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

6. da sazna buduæi naraštaj, i sinovi koji æe se roditi da djeci svojoj kazuju

7. da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, veæ da vrše zapovijedi njegove,

8. kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

9. Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leða.

10. Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

11. Zaboraviše na djela njegova, na èudesa koja im pokaza.

12. Pred njihovim ocima èinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

13. On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

14. Danju ih vodio oblakom, a svu noæ ognjem blistavim.

15. U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

16. Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

17. A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

18. Boga su kušali u srcima svojim ištuæ' jela svojoj pohlepnosti.

19. Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

20. Eno, udari u hrid, i voda poteèe i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"

21. Kad to zaèu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

22. jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoæ uzdaše.

23. Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

24. k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

25. Èovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

26. Probudi na nebu vjetar istoèni i svojom silom južnjak dovede.

27. Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

28. Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

29. Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

30. Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

31. kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smræu prvake njihove i mladiæe pobi Izraelove.

32. Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u èudesna djela njegova.

33. I skonèa im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

34. Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

35. spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

36. Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

37. Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

38. A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; èesto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošæu.

39. Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraæa se više.

40. Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

41. Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeðahu Sveca Izraelova

42. ne spominjuæ' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

43. ni znakova njegovih u Egiptu, ni èudesnih djela u polju Soanskom.

44. U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

45. Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

46. I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaèu.

47. Vinograde im tuèom udari, a mrazom smokvike njihove.

48. I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

49. Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anðele nesreæe.

50. I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruèi pošasti.

51. Pobi u Egiptu sve prvoroðeno, prvence u šatorju Hamovu.

52. I povede narod svoj kao ovce i voðaše ih kao stado kroz pustinju.

53. Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

54. U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

55. Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

56. A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

57. Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

58. Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.

59. Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

60. I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.

61. Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.

62. Narod svoj prepusti maèu, raspali se na svoju baštinu.

63. Mladiæe njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.

64. Sveæenici njihovi padoše od maèa, ne zaplakaše Óudove njihove.

65. Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

66. Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vjeèitu zadade.

67. On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

68. veæ odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

69. Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

70. Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovèjih;

71. odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.

72. I pasao ih je srcem èestitim i brižljivim rukama vodio.





“Todas as pessoas que escolhem a melhor parte (viver em Cristo) devem passar pelas dores de Cristo; algumas mais, algumas menos…” São Padre Pio de Pietrelcina