1. Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.

2. Spasi me, Bože: vode mi doðoše do grla!

3. U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.

4. Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oèi mi klonuše Boga mog èekajuæ'.

5. Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrði su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?

6. Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.

7. Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!

8. Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

9. Tuðinac postadoh braæi i stranac djeci majke svoje.

10. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

11. Dušu sam postom muèio, okrenulo mi se u ruglo.

12. Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraèka.

13. Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.

14. No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoæi!

15. Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.

16. Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!

17. Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrðu pogledaj na me!

18. Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!

19. Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!

20. Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oèima svi koji me muèe.

21. Ruganje mi slomilo srce i klonuh; èekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne naðoh.

22. U jelo mi žuèi umiješaše, u mojoj me žeði octom napojiše.

23. Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!

24. Nek' im potamne oèi da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!

25. Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

26. Njihova kuæa nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!

27. Jer su progonili koga ti pokara, bol poveæaše onomu koga ti rani.

28. Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!

29. Nek' budu izbrisani iz knjige živih, meðu pravednike neka se ne broje!

30. A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoæ, o Bože!

31. Božje æu ime hvaliti popijevkom, hvalit æu ga zahvalnicom.

32. Bit æe to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.

33. Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

34. Jer siromahe Jahve èuje, on ne prezire sužanja svojih.

35. Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe.

36. Jer Bog æe spasiti Sion - on æe sagradit' gradove Judine - tu æe oni stanovat', imati baštinu.

37. Baštinit æe ga potomci slugu njegovih; prebivat æe u njemu oni što ljube ime Božje.





“O amor e o temor devem sempre andar juntos. O temor sem amor torna-se covardia. São Padre Pio de Pietrelcina