Ezekiel, 34

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

3. Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete.

4. Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.

5. I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.

6. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.'

7. Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

8. 'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

9. zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

10. Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.'

11. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti!

12. Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.

13. Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.

14. Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim.

15. Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda.

16. Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.'

17. A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca!

18. Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

19. A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.'

20. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave!

21. Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste.

22. Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce.

23. Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir,

24. a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh!

25. I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama.

26. Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova.

27. I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše.

28. I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti.

29. I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa.

30. I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda.

31. Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."