Ezekiel, 14

1. Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me.

2. I doðe mi rijeè Jahvina:

3. "Sine èovjeèji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oèi u ono što ih na grijeh potièe. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta?

4. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oèi u ono što ga na grijeh potièe, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit æu mu prema mnoštvu njegovih kumira,

5. da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.'

6. Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

7. Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oèi u ono što ga potièe na grijeh, pa unatoè tome doðe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu æu ja, Jahve, sam odgovoriti;

8. okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer: iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve.

9. Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga.

10. Obojica æe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta.

11. I tako se dom Izraelov više neæe odmetati od mene i neæe se više kaljati svojim opaèinama: on æe biti narod moj, a ja æu biti njegov Bog' - rijeè je Jahve Gospoda."

12. I doðe mi rijeè Jahvina:

13. "Sine èovjeèji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju prièuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

14. preostanu li u njoj samo tri èovjeka - Noa, Daniel i Job - ti æe se svojom pravednošæu spasiti - rijeè je Jahve Gospoda.

15. Takoðer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neæe usuditi proæi;

16. preostanu li u njoj samo ta tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe, a zemlja æe njihova postati prava pustinja.

17. Ili, ako ja trgnem maè na tu zemlju govoreæi: 'Maèu, proði ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

18. a u njoj se naðu samo ona tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe.

19. Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

20. a u njoj preostanu samo ona tri èovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe svojom pravednošæu."

21. Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja èetiri ljuta bièa - maè, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku,

22. u njemu æe ipak preživjeti Ostatak koji æe spasiti sinove i kæeri. I evo, oni æe doæi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer æete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne uèinih bez razloga.

23. Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit æete se, jer æete upoznati da ne uèinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - rijeè je Jahve Gospoda."