Ezekiel, 22

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove!

3. Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu èas tvoj:

4. krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato æu te sada uèiniti sramotom meðu narodima, ruglom po svim zemljama.

5. I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat æe se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!'

6. Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju.

7. I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlaèe, siroèad i udovice u tebi zlostavljaju!

8. Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ.

9. U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe èine sramote.

10. U tebi se raskriva sramota oèeva, u tebi siluju žene dok su neèiste.

11. Jedan èini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treæi u tebi siluje sestru, kæerku oca svoga.

12. Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - rijeè je Jahve Gospoda.

13. Zato, evo, ja rukama plješæem nad plijenom što ga ti napljaèka i nad krvlju što se lije u tebi.

14. Jer, hoæe li srce tvoje izdržati i hoæe li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!

15. Zato æu te raspršiti meðu narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu neèistoæu!

16. I bit æeš opet moja baština naoèigled naroda. I znat æeš da sam ja Jahve!'"

17. Doðe mi rijeè Jahvina:

18. "Sine èovjeèji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peæi - svi su oni troska!

19. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit æu vas, evo, u Jeruzalemu.

20. Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peæi te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako æu i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti.

21. Jest, skupit æu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite.

22. Kao što se srebro u peæi topi, tako æete se i vi u njemu rastopiti. I znat æete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'"

23. Doðe mi rijeè Jahvina:

24. "Sine èovjeèji, reci još: 'Ti si zemlja još neoèišæena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga!

25. Knezovi njezini, poput lavova što rièu i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeæi udovice usred nje.

26. Sveæenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujuæi sveto od nesvetoga, ne uèeæi se luèiti neèisto od èistoga. Zanemarili su subote moje, bez èasti sam u njihovoj sredini.

27. Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašæuju ljude, lakomi na dobitak.

28. A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viðenjima i lažnim proricanjima zboreæi: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reèe.

29. Imuænici pak èine svakojaka nasilja i otimaèine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlaèe.

30. Tražio sam meðu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naðoh nikoga.

31. I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rijeè je Jahve Gospoda."