Prva knjiga o Samuelu, 8
1. Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.
1. Factum est autem cum senuis set, Samuel posuit filios suos iu dices Israel.
2. Njegov prvoroðenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi.
2. Fuitque nomen filii eius primogeniti Ioel et nomen secundi Abia; iudicabant in Bersabee.
3. Ali sinovi nisu išli stopama oèevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu.
3. Et non ambulaverunt filii illius in viis eius, sed declinaverunt post avaritiam acceperuntque munera et perverterunt iudicium.
4. Tada se skupiše sve starješine izraelske i doðoše k Samuelu u Ramu.
4. Congregati ergo universi maiores natu Israel venerunt ad Samuel in Rama
5. I rekoše mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda."
5. dixeruntque ei: “Ecce tu senuisti, et filii tui non ambulant in viis tuis; nunc ergo constitue nobis regem, ut iudicet nos, sicut universae habent nationes”.
6. Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: "Daj nam kralja da nam vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi.
6. Displicuitque sermo in oculis Samuelis, eo quod dixissent: “Da nobis regem, ut iudicet nos”. Et oravit Samuel ad Dominum.
7. A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeæi da ja kraljujem nad njima.
7. Dixit autem Dominus ad Samuel: “Audi vocem populi in omnibus, quae loquuntur tibi; non enim te abiecerunt, sed me abiecerunt, ne regnem super eos.
8. Sve što su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuðim bogovima - tako oni èine i tebi.
8. Iuxta omnia opera sua, quae fecerunt a die, qua eduxi eos de Aegypto, usque ad diem hanc, sicut dereliquerunt me et servierunt diis alienis, sic faciunt etiam tibi.
9. Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih sveèano opomeni i pouèi o pravima kralja koji æe vladati nad njima."
9. Nunc ergo audi vocem eorum; verumtamen contestare eos et praedic eis ius regis, qui regnaturus est super eos”.
10. Samuel ponovi sve Jahvine rijeèi narodu koji je od njega tražio kralja.
10. Dixit itaque Samuel omnia verba Domini ad populum, qui petierat a se regem,
11. I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama: uzimat æe vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni æe trèati pred njegovim bojnim kolima.
11. et ait: “Hoc erit ius regis, qui imperaturus est vobis: Filios vestros tollet et ponet in curribus suis facietque sibi equites, et current ante quadrigas eius;
12. Postavljat æe ih za tisuænike i pedesetnike; orat æe oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izraðivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola.
12. et constituet sibi tribunos et centuriones et aratores agrorum suorum et messores segetum et fabros armorum et curruum suorum.
13. Uzimat æe kralj vaše kæeri da mu prireðuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku.
13. Filias quoque vestras faciet sibi unguentarias et focarias et panificas.
14. Uzimat æe najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat æe ih svojim dvoranima.
14. Agros quoque vestros et vineas et oliveta optima tollet et dabit servis suis.
15. Uzimat æe desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat æe je svojim dvoranima i svojim službenicima.
15. Sed et segetes vestras et vinearum reditus addecimabit, ut det eunuchis et famulis suis.
16. Uzimat æe vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat æe ih za svoj posao.
16. Servos etiam vestros et ancillas et boves vestros optimos et asinos auferet et ponet in opere suo.
17. Uzimat æe desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat æete mu robovi.
17. Greges vestros addecimabit, vosque eritis ei servi.
18. I kad jednoga dana budete vapili za pomoæ zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neæe uslišati u onaj dan!"
18. Et clamabitis in die illa a facie regis vestri, quem elegistis vobis, et non exaudiet vos Dominus in die illa”.
19. Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego reèe: "Ne! Hoæemo da kralj vlada nad nama!
19. Noluit autem populus audire vocem Samuel, sed dixerunt: “Nequaquam: rex enim erit super nos,
20. Tako æemo i mi biti kao svi narodi: sudit æe nam naš kralj, bit æe nam voða i vodit æe naše ratove."
20. et erimus nos quoque sicut omnes gentes; et iudicabit nos rex noster et egredietur ante nos et pugnabit bella nostra pro nobis”.
21. Kad je Samuel èuo što narod govori, kaza sve Jahvi.
21. Et audivit Samuel omnia verba populi et locutus est ea in auribus Domini.
22. A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!" Tada Samuel reèe Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"
22. Dixit autem Dominus ad Samuel: “Audi vocem eorum et constitue super eos regem”. Et ait Samuel ad viros Israel: “Vadat unusquisque in civitatem suam”.
