Izaija, 46

1. Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara.

1. Concidit Bel, incurvavit se Nabo; fuerunt simulacra eorum bestiis et iumentis. Statuae vestrae portantur, onera lassis.

2. Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze.

2. Se incurvaverunt et conciderunt simul; non potuerunt salvare onus et ipsi in captivitatem ibunt.

3. "Slušajte me, kuæo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuæe Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina.

3. Audite me, domus Iacob et omne residuum domus Israel, qui portamini ab utero, qui gestamini a vulva.

4. Do starosti vaše ja æu ostat' isti, do vaših sjedina podupirat æu vas. To sam èinio; nosit æu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.

4. Usque ad senectam ego ipse et usque ad canos ego portabo; et ego feci et ego feram, ego portabo et salvabo.

5. S kime biste me usporedili i izjednaèili, s kime prispodobili: komu da sam slièan?

5. Cui assimilatis me et adaequatis et comparatis me, et erimus similes?

6. Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naèini te pred njim padaju nièice i klanjaju se.

6. Qui effundunt aurum de sacculo et argentum statera ponderant, conducunt aurificem, ut faciat deum, et procidunt et adorant.

7. Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mièe se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove.

7. Portant illum in umeris gestantes et ponentes in loco suo; et stabit ac de loco suo non movebitur; sed et si quis clamat ad eum, non respondet; de tribulatione eius non salvabit eum.

8. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,

8. Mementote istud et confundamini; redite, praevaricatores, ad cor.

9. sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slièan nije!

9. Recordamini prioris saeculi, quoniam ego sum Deus, et non est ultra Deus, nec est similis mei.

10. Onaj sam koji od poèetka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka æe se moja ispuniti, izvršit æu sve što mi je po volji.

10. Annuntians ab exordio novissimum et ab initio, quae necdum facta sunt, dicens: “Consilium meum stabit, et omnem voluntatem meam faciam”.

11. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem èovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit æu, naumio sam - izvršit æu.

11. Vocans ab oriente avem rapacem et de terra longinqua virum consilii mei; et locutus sum et adducam illud, decrevi et faciam illud.

12. Slušajte me, vi koji gubite srèanost i koji ste daleko od pobjede.

12. Audite me, duri corde, qui longe estis a iustitia.

13. Primièem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neæe. Na Sion æu spas staviti, u Izraela svoju slavu."

13. Prope feci iustitiam meam, non elongabitur; et salus mea non morabitur: et dabo in Sion salutem et Israeli gloriam meam.