Izaija, 26
1. U onaj dan pjevat æu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziða.
1. In die illa cantabitur canticum istud in terra Iudae: “Urbs fortis nobis in salutem; posuit muros et antemurale.
2. Otvorite vrata! Nek' uðe narod pravedni koji èuva vjernost,
2. Aperite portas, et ingrediatur gens iusta, quae servat fidem.
3. èiji je znaèaj èvrst, koji èuva mir jer se u te uzda.
3. Propositum eius est firmum; servabis pacem, quia in te speravit.
4. Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeèna;
4. Sperate in Dominum in saeculis aeternis, Dominus est petra aeterna.
5. on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrðu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom,
5. Quia evertit habitantes in excelso, civitatem sublimem humiliabit; humiliabit eam usque ad terram, detrahet eam usque ad pulverem.
6. te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih."
6. Conculcabit eam pes, pedes pauperis, gressus egenorum.
7. Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom.
7. Semita iusti recta est; rectum callem iusti complanas.
8. Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, èekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.
8. Et in semita iudiciorum tuorum, Domine, speravimus in te; ad nomen tuum et ad memoriale tuum desiderium animae.
9. Dušom svojom žudim tebe noæu i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uèe se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
9. Anima mea desiderat te in nocte, sed et spiritu meo in praecordiis meis te quaero. Cum resplenduerint iudicia tua in terra, iustitiam discent habitatores orbis.
10. Ako se pomiluje opaki, on se ne uèi pravednosti. U zemlji pravednosti on èini bezakonje i ne obazire se na velièanstvo Jahvino.
10. Fit misericordia impio, non discet iustitiam; in terra probitatis inique gerit et non videt maiestatem Domini.
11. Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim.
11. Domine, exaltata est manus tua, et non vident; videant confusi zelum tuum in populum, et ignis hostium tuorum devorabit eos.
12. Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.
12. Domine, dabis pacem nobis; omnia enim opera nostra operatus es nobis.
13. Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, èastimo.
13. Domine Deus noster, possederunt nos domini absque te; tantum in te recordemur nominis tui.
14. Mrtvi neæe oživjeti, sjene neæe uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!
14. Mortui non reviviscent, defuncti non resurgent; propterea visitasti et contrivisti eos et perdidisti omnem memoriam eorum.
15. Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!
15. Auxisti gentem, Domine, auxisti gentem, glorificatus es; elongasti omnes terminos terrae.
16. Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.
16. Domine, in angustia quaesierunt te, fuderunt incantationem, castigatio tua in eis.
17. Kao što se trudna žena pred poroðajem grèi i vièe u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.
17. Sicut quae concipit, cum appropinquaverit ad partum dolens clamat in doloribus suis, sic facti sumus a facie tua, Domine.
18. Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da raðamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta.
18. Concepimus et parturivimus, quasi peperimus ventum. Salutes non fecimus in terra, ideo non nati sunt habitatores terrae.
19. Tvoji æe mrtvi oživjeti, uskrsnut æe tijela. Probudite se i klièite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja æe sjene na svijet dati.
19. Reviviscent mortui tui, interfecti mei resurgent. Expergiscimini et laudate, qui habitatis in pulvere, quia ros lucis ros tuus, et terra defunctos suos edet in lucem.
20. Hajde, narode moj, uði u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se èaskom dok jarost ne proðe.
20. Vade, populus meus, intra in cubicula tua, claude ostia tua super te, abscondere modicum ad momentum, donec pertranseat indignatio.
21. Jer, gle, iziæi æe Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit æe zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neæe više kriti onih koji su na njoj poklani.
21. Ecce enim Dominus egredietur de loco suo, ut visitet iniquitatem habitatoris terrae contra eum; et revelabit terra sanguinem suum et non operiet ultra interfectos suos”.
