Izaija, 41

1. Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.

1. Taceant ante me insulae, et gentes renovent fortitudinem; accedant et tunc loquantur, simul ad iudicium propinquemus.

2. "Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izruèuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod maèem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje.

2. Quis suscitavit ab oriente eum, cuius gressum sequitur iustitia? Dabit in conspectu eius gentes et subiciet ei reges, quos reddet quasi pulverem gladius eius, sicut stipulam vento raptam arcus eius.

3. Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotièu.

3. Persequetur eos, transibit in pace; semita sub pedibus eius non apparebit.

4. Tko je to uèinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit æu ovaj isti s posljednjima!"

4. Quis operatus est et fecit, vocans generationes ab exordio? Ego Dominus, primus et cum novissimis ego sum.

5. Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršæu krajevi zemaljski, oni se bliže i veæ su tu.

5. Viderunt insulae et timuerunt, extrema terrae obstupuerunt, appropinquaverunt et accesserunt.

6. Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!"

6. Unusquisque proximo suo auxiliabitur et fratri suo dicet: “Confortare”.

7. Ljevaè bodri zlatara, onaj koji gladi èekiæem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i èavlima kip uèvršæuje da se ne pomièe.

7. Confortabit faber aurificem, percutiens malleo eum, qui cudit, dicens de glutino: “Bonum est”; et roborat eum clavis, ut non moveatur.

8. Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomèe Abrahama, mojega ljubimca!

8. Tu autem, Israel, serve meus, Iacob, quem elegi, semen Abraham amici mei,

9. Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio."

9. quem apprehendi ab extremis terrae, et a longinquis eius vocavi te et dixi tibi: “Servus meus es tu; elegi te et non abieci te”.

10. Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjednièkom desnicom.

10. Ne timeas, quia ego tecum sum; ne declines, quia ego Deus tuus: confortabo te et auxiliabor tibi et sustentabo te dextera iustitiae meae.

11. Gle, postidjet æe se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit æe uništeni i propast æe oni što se s tobom parbiše!

11. Ecce confundentur et erubescent omnes, qui irascuntur adversum te; erunt quasi non sint et peribunt viri, qui contradicunt tibi.

12. Tražit æeš svoje protivnike, ali ih neæeš naæi. Bit æe uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju.

12. Quaeres eos et non invenies viros, qui rixantur tecum; erunt quasi non sint et veluti nihilum, viri bellantes adversum te.

13. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem."

13. Quia ego Dominus Deus tuus apprehendens manum tuam dicensque tibi: “Ne timeas; ego auxiliabor tibi.

14. Ne boj se, Jakove, crviæu, Izraele, lièinko, ja sam pomoæ tvoja - rijeè je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.

14. Noli timere, vermis Iacob, homines ex Israel. Ego auxiliabor tibi”, dicit Dominus et redemptor tuus, Sanctus Israel.

15. Gle, èinim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit æeš i satirati brda, u prah æeš pretvoriti bregove.

15. Ecce posui te quasi plaustrum triturans novum, habens rostra serrantia. Triturabis montes et comminues et colles quasi pulverem pones.

16. Vijat æeš ih, vjetar æe ih odnijeti, vihor æe ih raspršiti. A ti æeš kliktati u Jahvi, dièit æeš se Svecem Izraelovim.

16. Ventilabis eos, et ventus tollet eos, et turbo disperget eos; et tu exsultabis in Domino, in Sancto Israel laetaberis.

17. Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeði. Ja, Jahve, njih æu uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neæu.

17. Egeni et pauperes quaerunt aquas, et non sunt, lingua eorum siti aruit. Ego, Dominus, exaudiam eos, Deus Israel non derelinquam eos.

18. U goleti bregova otvorit æu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju æu pretvoriti u moèvaru, a u vrela sušnu zemlju.

18. Aperiam in decalvatis collibus flumina et in medio vallium fontes; ponam desertum in stagna aquarum et terram aridam in rivos aquarum.

19. Posadit æu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu æu pošumiti èempresom, brijestom i šimširom zajedno.

19. Plantabo in deserto cedrum, acaciam et myrtum et lignum olivae; ponam in solitudine abietem, ulmum et cupressum simul,

20. Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to uèini, Svetac Izraelov stvori sve.

20. ut videant et sciant et recogitent et intellegant pariter quia manus Domini fecit hoc, et Sanctus Israel creavit illud.

21. "Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predoèite dokaze, kaže kralj Jakovljev.

21. Proferte causam vestram, dicit Dominus; afferte, si quid firmum habetis, dixit Rex Iacob.

22. Nek' pristupe i nek' nam objave ono što æe se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što æe biti, da doznamo ono što dolazi.

22. Accedant et nuntient nobis, quaecumque ventura sunt. Priora, quae fuerunt, nuntiate, ut ponamus cor nostrum et sciamus novissima eorum; et, quae ventura sunt, indicate nobis.

23. Otkrijte nam što æe se poslije zbiti, i poznat æemo da ste bogovi. Uèinite nešto, dobro ili zlo, da se zaèudimo i prepadnemo zajedno.

23. Annuntiate, quae ventura sunt in futurum, ut sciamus quia dii estis vos; bene quoque aut male facite, ut inspiciamus et videamus simul.

24. Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere."

24. Ecce vos estis nihilum, et opus vestrum nihil valet; abominatio est, qui eligit vos.

25. Podigoh ga sa sjevera da doðe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lonèar gazi.

25. Suscitavi ab aquilone, et venit ab ortu solis; vocavi eum nomine; et conculcabit potentes quasi lutum et velut plastes calcans humum.

26. Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da èuje rijeèi vaše.

26. Quis annuntiavit ab exordio, ut sciamus, et a principio, ut dicamus: “Iustum est”? Non est neque annuntians neque praedicens neque audiens sermones vestros.

27. Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.

27. Primus ad Sion: Ecce adsunt; et Ierusalem laeta nuntiantem do.

28. Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore.

28. Et vidi, et nemo erat, ex istis nullus consiliator, ut, si eos interrogarem, responderent verbum.

29. Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.

29. Ecce omnes iniquitas, vana opera eorum; ventus et inane simulacra eorum.