1. Doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i postavi ga za stražara,

3. a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod:

4. ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu:

5. jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život.

6. A opet, ako stražar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.'

7. I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

8. Reknem li bezbožniku: 'Bezbožnièe, umrijet æeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit æu iz tvoje ruke.

9. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.

10. Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišæu nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?'

11. Odgovori im: 'Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'

12. Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi.

13. Reknem li ja prevedniku: 'Živjet æeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde što je poèini!

14. A reknem li bezbožniku: 'Umrijet æeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

15. vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne èineæi bezakonja - živjet æe, neæe umrijeti!

16. I svi grijesi njegovi što ih bijaše poèinio bit æe mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet æe!'

17. Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan!

18. Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, on æe stoga umrijeti.

19. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on æe zbog toga živjeti.

20. A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

21. Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!"

22. Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem.

23. I doðe mi rijeè Jahvina:

24. "Sine èovjeèji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!'

25. Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oèi podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju?

26. Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?'

27. Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti!

28. Tako æu zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat æe zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko više neæe njima prolaziti.

29. I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.'

30. A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to rijeè došla od Jahve!'

31. I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rijeèi, ali ih ne izvršuje: naslaðuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.

32. I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeèi ti slušaju, ali ih ne izvršuju.

33. Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bijaše meðu njima!"





Como distinguir uma tentação de um pecado e como estar certo de que não se pecou? – perguntou um penitente. Padre Pio sorriu e respondeu: “Como se distingue um burro de um homem? O burro tem de ser conduzido; o homem conduz a si mesmo!” São Padre Pio de Pietrelcina