| 1. | Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje Božje - |
| 2. | koje Bog unaprijed obeæavaše po svojim prorocima u Pismima svetim |
| 3. | o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, |
| 4. | postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuæem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, |
| 5. | po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane |
| 6. | meðu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: |
| 7. | svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. |
| 8. | Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješæuje po svem svijetu. |
| 9. | Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanðelju Sina njegova - da vas se |
| 10. | u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se veæ jednom s voljom Božjom nekako posreæilo doæi k vama. |
| 11. | Jer èeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojaèate, zapravo - |
| 12. | da se zajedno s vama ohrabrim zajednièkom vjerom, vašom i mojom. |
| 13. | A ne bih htio, braæo, da ne znate: èesto sam bio nakanio doæi k vama - i sve dosad bio sprijeèen - da i meðu vama uberem koji plod kao i meðu drugim narodima. |
| 14. | Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. |
| 15. | Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanðelje. |
| 16. | Ne stidim se, uistinu, evanðelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. |
| 17. | Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik æe od vjere živjeti. |
| 18. | Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošæu. |
| 19. | Jer što se o Bogu može spoznati, oèito im je: Bog im oèitova. |
| 20. | Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeèna njegova moæ i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. |
| 21. | Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomraèi bezumno srce njihovo. |
| 22. | Gradeæi se mudrima, poludješe i |
| 23. | zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, oblièjem raspadljiva èovjeka, i ptica, i èetveronožaca, i gmazova. |
| 24. | Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neèistoæi te sami obešèašæuju svoja tijela, |
| 25. | oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, èastili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. |
| 26. | Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno opæenje protunaravnim, |
| 27. | a tako su i muškarci napustili naravno opæenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno èine i sami na sebi primaju zasluženu plaæu svoga zastranjenja. |
| 28. | I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te èine što ne dolikuje, |
| 29. | puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloæe; puni zavisti, ubojstva, svaðe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavaèi, |
| 30. | klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljaèi zala, roditeljima neposlušni, |
| 31. | nerazumni, nevjerni, bešæutni, nemilosrdni. |
| 32. | Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što èine - a oni ne samo da to èine nego i povlaðuju onima koji èine. |
