Psalmi, 17
1. Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
1. Precatio. David. Exaudi, Domine, iustitiam meam, intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.
2. Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo.
2. De vultu tuo iudicium meum prodeat; oculi tui videant aequitates.
3. Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
3. Proba cor meum et visita nocte; igne me examina, et non invenies in me iniquitatem.
4. kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona.
4. Non transgreditur os meum ad opera hominum, propter verba labiorum tuorum custodivi me a viis violenti.
5. Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
5. Retine gressus meos in semitis tuis, ut non moveantur vestigia mea.
6. Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje.
6. Ego ad te clamavi, quoniam exaudis me, Deus; inclina aurem tuam mihi et exaudi verba mea.
7. Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj.
7. Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis ab insurgentibus sperantes in dextera tua.
8. Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
8. Custodi me ut pupillam oculi, sub umbra alarum tuarum protege me
9. od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju,
9. a facie impiorum, qui me afflixerunt. Inimici mei in furore circumdederunt me,
10. bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
10. adipem suum concluserunt; os eorum locutum est superbiam.
11. Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
11. Incedentes nunc circumdederunt me, oculos suos statuerunt prosternere in terram.
12. slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji.
12. Aspectus eorum quasi leonis parati ad praedam et sicut catuli leonis recubantis in abditis.
13. Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi,
13. Exsurge, Domine, praeveni eum, supplanta eum; eripe animam meam ab impio framea tua,
14. a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
14. a mortuis manu tua, Domine, a mortuis, quorum defecit portio vitae. De reconditis tuis adimpleas ventrem eorum, saturentur filii et dimittant reliquias parvulis suis.
15. A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.
15. Ego autem in iustitia videbo faciem tuam; satiabor, cum evigilavero, conspectu tuo.
