Psalmi, 147
1. Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
1. ALLELUIA. Laudate Dominum, quoniam bonum est psallere Deo nostro, quoniam iucundum est celebrare laudem.
2. Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
2. Aedificans Ierusalem Dominus, dispersos Israelis congregabit.
3. On lijeèi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
3. Qui sanat contritos corde et alligat plagas eorum;
4. On odreðuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
4. qui numerat multitudinem stellarum et omnibus eis nomina vocat.
5. Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
5. Magnus Dominus noster et magnus virtute, sapientiae eius non est numerus.
6. Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
6. Sustentat mansuetos Dominus, humilians autem peccatores usque ad terram.
7. Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
7. Praecinite Domino in confessione, psallite Deo nostro in cithara.
8. Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu èovjeku.
8. Qui operit caelum nubibus et parat terrae pluviam. Qui producit in montibus fenum et herbam servituti hominum.
9. On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakæu.
9. Qui dat iumentis escam ipsorum et pullis corvorum invocantibus eum.
10. Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra èovjeèja.
10. Non in fortitudine equi delectatur, nec in tibiis viri beneplacitum est ei.
11. Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
11. Beneplacitum est Domino super timentes eum et in eis, qui sperant super misericordia eius.
12. Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
12. Lauda, Ierusalem, Dominum; collauda Deum tuum, Sion.
13. On uèvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
13. Quoniam confortavit seras portarum tuarum, benedixit filiis tuis in te.
14. On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
14. Qui ponit fines tuos pacem et adipe frumenti satiat te.
15. Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trèi rijeè njegova.
15. Qui emittit eloquium suum terrae, velociter currit verbum eius.
16. Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
16. Qui dat nivem sicut lanam, pruinam sicut cinerem spargit.
17. On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
17. Mittit crystallum suam sicut buccellas; ante faciem frigoris eius quis sustinebit?
18. Rijeè svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeèu.
18. Emittet verbum suum et liquefaciet ea, flabit spiritus eius, et fluent aquae.
19. Rijeè svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
19. Qui annuntiat verbum suum Iacob, iustitias et iudicia sua Israel.
20. Ne uèini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
20. Non fecit taliter omni nationi et iudicia sua non manifestavit eis. ALLELUIA.
