Talált 142 Eredmények: sastanka

  • A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubiæa. (Knjiga Brojeva 6, 10)

  • Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. (Knjiga Brojeva 6, 13)

  • Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom prièesnicom. (Knjiga Brojeva 6, 18)

  • "Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi." (Knjiga Brojeva 7, 5)

  • Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovèegu svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio. (Knjiga Brojeva 7, 89)

  • Dovedi onda levite pred Šator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. (Knjiga Brojeva 8, 9)

  • Poslije toga, pošto ih oèistiš i prineseš žrtvom prikaznicom, neka leviti uðu u službu Šatora sastanka. (Knjiga Brojeva 8, 15)

  • I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju službu u Šatoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila Izraelce što bi se približili Svetištu." (Knjiga Brojeva 8, 19)

  • Poslije toga uðu leviti u službu u Šator sastanka, u nazoènosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. (Knjiga Brojeva 8, 22)

  • "I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina naviše neka leviti po redu preuzimaju službu u Šatoru sastanka. (Knjiga Brojeva 8, 24)

  • Ali može pomagati svojoj braæi u vršenju njihovih dužnosti u Šatoru sastanka, no sam ne mora vršiti službe. Tako postupi prema levitima za njihove dužnosti!" (Knjiga Brojeva 8, 26)

  • Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. (Knjiga Brojeva 10, 3)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina