Talált 142 Eredmények: sastanka

  • Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih sveæeniku preda. (Levitski zakonik 15, 14)

  • Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka. (Levitski zakonik 15, 29)

  • neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. (Levitski zakonik 16, 7)

  • Tako æe obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog neèistoæa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uèini i za Šator sastanka što se meðu njima nalazi, sred njihovih neèistoæa. (Levitski zakonik 16, 16)

  • Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziðe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, (Levitski zakonik 16, 17)

  • Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. (Levitski zakonik 16, 20)

  • neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi. (Levitski zakonik 16, 23)

  • on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad sveæenicima i nad svim narodom zajednice. (Levitski zakonik 16, 33)

  • a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' (Levitski zakonik 17, 4)

  • Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao žrtve prièesnice. (Levitski zakonik 17, 5)

  • Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, (Levitski zakonik 17, 6)

  • a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" (Levitski zakonik 17, 9)


“Temos muita facilidade para pedir, mas não para agradecer”. São Padre Pio de Pietrelcina