Talált 111 Eredmények: Zlato

  • Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi. (Izaija 60, 6)

  • Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. (Izaija 60, 9)

  • Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto željeza, donijet æu srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit æu Mir, Pravdu za vladara. (Izaija 60, 17)

  • tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom. (Jeremija 10, 9)

  • Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. (Tužaljke 4, 1)

  • Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèišæe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih! (Tužaljke 4, 2)

  • gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? (Baruh 3, 17)

  • Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najèistije zlato? (Baruh 3, 30)

  • Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova. (Baruh 6, 8)

  • A dogodi se te sveæenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga èak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude - (Baruh 6, 9)

  • Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi. (Baruh 6, 57)

  • Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, duše im neæe moæi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. (Ezekiel 7, 19)


“Você deve ter sempre prudência e amor. A prudência tem olhos; o amor tem pernas. O amor, como tem pernas, gostaria de correr a Deus. Mas seu impulso de deslanchar na direção dEle é cego e, algumas vezes, pode tropeçar se não for guiado pela prudência, que tem olhos.” São Padre Pio de Pietrelcina