1. Slušajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov.

2. Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršæite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršæu samo bezbošci.

3. Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeèeno u šumi, djelo ruku tesarovih,

4. ukrašeno srebrom i zlatom, prièvršæeno èavlima i èekiæima da se ne klima.

5. Nalik su na ptièja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti, ali ni dobra uèiniti ne mogu."

6. Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.

7. Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna!

8. Èime vatru lože, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo,

9. tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom.

10. A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.

11. Evo što æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."

12. On stvori zemlju snagom svojom, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.

13. Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

14. Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!

15. Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne.

16. 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo."

17. Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi!

18. Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu."

19. "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit æu je!

20. Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska."

21. Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreæa ne prati i sva se stada raspršiše.

22. Èujte vijest! Primièe se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja.

23. Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!

24. Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.

25. Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.





“Padre, eu não acredito no inferno – falou um penitente. Padre Pio disse: Acreditará quando for para lá?” São Padre Pio de Pietrelcina