Talált 32 Eredmények: Sara
Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. (Knjiga Postanka 21, 3)
Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe mi se." (Knjiga Postanka 21, 6)
Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". (Knjiga Postanka 21, 7)
Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, (Knjiga Postanka 21, 9)
Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer æe Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime. (Knjiga Postanka 21, 12)
Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uðe u žalost za Sarom i naricaše za njom. (Knjiga Postanka 23, 2)
Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. (Knjiga Postanka 24, 36)
to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. (Knjiga Postanka 25, 10)
Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. (Knjiga Postanka 49, 31)
zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim. (Tobija 3, 8)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe. (Tobija 3, 17)
