Talált 738 Eredmények: Njegova
A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. (Jeremija 10, 10)
Za onog u žalosti neæe kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiæe mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. (Jeremija 16, 7)
Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'" (Jeremija 22, 30)
Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome rijeè njegova." Jer vi iskrivljujete rijeèi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! (Jeremija 23, 36)
I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi. (Jeremija 27, 7)
Ali o proroku koji prorièe mir možeš istom kad se ispuni njegova proroèka rijeè znati da ga je zaista Jahve poslao." (Jeremija 28, 9)
poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 33, 11)
Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. (Jeremija 34, 1)
Izvršio je i uèinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. (Jeremija 40, 3)
Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'" (Jeremija 44, 30)
Bliži se propast Moabova, nesreæa njegova hiti. (Jeremija 48, 16)
Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! (Jeremija 48, 29)
