Talált 161 Eredmények: Jakov i Ezav

• Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' (Knjiga Postanka 32, 10)

• A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Èiji si ti? Kamo ideš? Èije je ovo pred tobom?' (Knjiga Postanka 32, 18)

• Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." (Knjiga Postanka 32, 21)

• Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. (Knjiga Postanka 32, 25)

• Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." (Knjiga Postanka 32, 28)

• Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (Knjiga Postanka 32, 29)

• Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. (Knjiga Postanka 32, 30)

• Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." (Knjiga Postanka 32, 31)

• Jakov podiže oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije sluškinje; (Knjiga Postanka 33, 1)

• Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. (Knjiga Postanka 33, 4)

• Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara." (Knjiga Postanka 33, 8)

• Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." (Knjiga Postanka 33, 9)