Talált 18870 Eredmények: Dã
Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doðe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajuæi doduše, iziðe iz utoèišta, a on ga smjesta ubi, ne mareæi za pravdu. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 34)
Zbog nepravednog umorstva toga èovjeka silno su se ogorèili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 35)
Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doðe preda nj poslanstvo Židova iz razlièitih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 36)
Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poèinio mnogo svetogrdnih kraða. Kad se o tom nadaleko proširio glas, puk se diže protiv Lizimaha, ali se veæ mnogo zlatnine raznijelo. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 39)
Kad su ljudi vidjeli da æe ih Lizimah napasti, pograbiše jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabiše pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navališe na Lizimahove ljude. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 41)
Menelaj, videæi da æe izgubiti, obeæa Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 45)
Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 46)
I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 47)
Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuða smjesta podniješe nepravednu kaznu. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 48)
Gotovo èetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane èete rasporeðene u kohorte; (Druga knjiga o Makabejcima 5, 2)
pa konjièki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, maèevi izvuèeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 3)
Svi su molili da ta pojava bude dobar znak. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 4)