1. U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.

2. Gotovo èetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane èete rasporeðene u kohorte;

3. pa konjièki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, maèevi izvuèeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme.

4. Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.

5. Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisuæu ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad veæ bio zauzet, Menelaj uteèe u tvrðavu.

6. Jason je stao nemilice klati svoje sugraðane, ne uviðajuæi da je uspjeh protiv sunarodnjaka najveæi neuspjeh, misleæi da stjeèe pobjednièku slavu nad neprijateljima, a ne nad braæom.

7. Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti utoèište u Amanitidi.

8. Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugraðana, dok konaèno ne zastade u Egiptu.

9. Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuðini, otišavši Lakedemoncima ne bi li u ime srodništva našao zaštitu.

10. On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.

11. Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom.

12. Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuæe.

13. Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i nejaèad.

14. U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuæa žrtava, od èega je èetrdeset tisuæa palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.

15. Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo uæi u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.

16. Tu je svojim neèistim rukama uzimao sveto posuðe, poganim rukama grabio darove što su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta.

17. Antioh se uznio u srcu, ne misleæi da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graðane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto.

18. I da nije bilo tolikog mnoštva grijeha, i njega bi, èim bi ušao, udarci bièa odvratili od drskosti, kao što su odvratili i Heliodora, koga bijaše poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.

19. Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda.

20. Zato je i samo mjesto, imajuæi udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapušteno zbog srdžbe Svemoguæega, bit æe opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom.

21. Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuæu i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleæi u svojoj oholosti da zemlju može uèiniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce!

22. Za nadstojnike, pak, koji æe zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po æudi surovijega od onoga koji ga je postavio;

23. a na gori Gerizimu Andronika; osim njih još i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugraðanima, a bio je osobito neprijateljski raspoložen prema Židovima.

24. Posla i namjesnika Apolonija na èelu vojske od dvadeset i dvije tisuæe ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda.

25. Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvarajuæi se kao miroljubiv èovjek, prièeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski poèinak, zapovjedi svojim podreðenima da izaðu pod oružjem.

26. Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareæi s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi.

27. Tada se Juda Makabej povuèe sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneæi se samo zelenjem da se èime ne bi oneèistili.





“Não se fixe voluntariamente naquilo que o inimigo da alma lhe apresenta.” São Padre Pio de Pietrelcina