Mosaico decorativo

Talált 18870 Eredmények: Dã

  • Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. (Jeremija 12, 2)

  • No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja. (Jeremija 12, 3)

  • Ako s pješacima trèeæi sustaješ, kako æeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako æeš onda kroz guštare jordanske? (Jeremija 12, 5)

  • Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. (Jeremija 12, 7)

  • Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeæu? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite žderati. (Jeremija 12, 9)

  • pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. (Jeremija 12, 11)

  • Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. (Jeremija 12, 13)

  • Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih. (Jeremija 12, 14)

  • Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su uèili moj narod da se zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga. (Jeremija 12, 16)

  • Ako pak ne poslušaju, onda æu takav narod potpuno išèupati i zatrti" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 12, 17)

  • I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve: (Jeremija 13, 5)

  • "Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." (Jeremija 13, 6)


"Que Maria seja toda a razão da sua existência e o guie ao porto seguro da eterna salvação." São Padre Pio de Pietrelcina