Fundar 18870 Resultados para: Dã
Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. (Jeremija 12, 2)
No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja. (Jeremija 12, 3)
Ako s pješacima trèeæi sustaješ, kako æeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako æeš onda kroz guštare jordanske? (Jeremija 12, 5)
Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. (Jeremija 12, 7)
Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeæu? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite žderati. (Jeremija 12, 9)
pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. (Jeremija 12, 11)
Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. (Jeremija 12, 13)
Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih. (Jeremija 12, 14)
Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su uèili moj narod da se zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga. (Jeremija 12, 16)
Ako pak ne poslušaju, onda æu takav narod potpuno išèupati i zatrti" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 12, 17)
I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve: (Jeremija 13, 5)
"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." (Jeremija 13, 6)